 |
| Krik je istodobno ratni roman, priča o preživljavanju i psihološka drama. Antonov bijeg pokazuje koliko je dijete ranjivo u svijetu koji su odrasli pretvorili u mjesto nasilja. Ipak, dječak nije prikazan samo kao nemoćna žrtva. On razmišlja, bira, griješi, nastavlja dalje i čuva trag dobra koje je dobio od obitelji. |
Lektira za 7. i 8. razred
Potresan roman o dvanaestogodišnjem Antonu koji bježi kroz ratom razoreni kraj i pokušava sačuvati život, ali i ono ljudsko u sebi.
Ukratko: Anton sam bježi pred neprijateljskim vojnicima kroz šumu, spaljena sela i napuštene kuće. Glad, žeđ i strah tjeraju ga prema granici izdržljivosti. Najteža borba ipak se ne vodi oko njega, nego u njemu: hoće li dopustiti da ga mržnja pretvori u ono od čega bježi ili će sačuvati savjest, vjeru i sposobnost da razlikuje dobro od zla?
Osnovni podaci o djelu
| Naslov | Krik |
|---|---|
| Autor | Zlatko Krilić |
| Književni rod | Epika |
| Književna vrsta | Ratni, psihološki i simbolički roman za djecu i mlade |
| Mjesto radnje | Neimenovani ratom zahvaćen ruralni kraj: šuma, brda, cesta, spaljena sela i napuštene kuće |
| Vrijeme radnje | Neimenovano ratno vrijeme; događaji traju nekoliko dana i noći |
| Pripovjedač | Pripovijedanje u trećem licu, usko povezano s Antonovim mislima, strahovima i doživljajima |
| Glavni lik | Anton, dvanaestogodišnji dječak |
| Prvo izdanje | AGM, Zagreb, 2001., Biblioteka Theca Croatica |
| ISBN prvog izdanja | 953-174-127-1 |
| Izdanje za školsku lektiru | Alfa, Zagreb, 2005.; ilustracije Igor Hofbauer |
Napomena o radnji: Autor ne imenuje državu, narod ni konkretan rat. Time Antonovo iskustvo postaje šira priča o svakom djetetu zahvaćenom ratnim nasiljem. Roman je nastao nakon Domovinskog rata i književna ga kritika promatra unutar hrvatske dječje ratne književnosti, ali tekst namjerno izbjegava političko i zemljopisno označavanje sukoba.
Tema, ideja i pouka
Tema
Bijeg dvanaestogodišnjeg Antona kroz ratom razoreni kraj te njegova fizička i moralna borba za preživljavanje.
Ideja
Rat može ugroziti čovjekov život i u njemu probuditi strah, bijes i mržnju, ali dobrota, savjest i vjera mogu mu pomoći da ne postane sličan počiniteljima zla.
Pouka
Zlo se ne pobjeđuje novim zlom. Prava hrabrost nije samo pobjeći od opasnosti nego sačuvati ljudskost onda kada nas bol i nepravda guraju prema osveti.
Krik – kratak sadržaj
Roman započinje krikom koji se širi kroz tamnu šumu. Dvanaestogodišnji Anton trči što dalje od vojnika koji progone ljude i pustoše sela. Ne zna je li krik došao od neke nove žrtve, od progonitelja ili iz njega samoga. Zna samo da se ne smije zaustaviti. U njegovim mislima vojnici više nisu ljudi. Naziva ih „neljudima” jer je vidio što rade zarobljenicima, njegovu selu i obiteljima koje im se nađu na putu.
Anton bježi dok mu noge gotovo ne otkažu. Nakratko se skriva iza stabla, zatim klizi niz padinu i hvata se za grm kupine kako ne bi pao na cestu. Cesta mu ulijeva još veći strah od šume jer njome mogu prolaziti vojnici. Uskoro čuje korake i glasove. Sakriva se među trnje i nepomično sluša kako progonitelji prolaze cestom vodeći dvoje zarobljenih ljudi. Tek kada se sve utiša, nastavlja bijeg.
Žeđ ga prisiljava da pije mutnu vodu iz lokve prekrivene lišćem. Glad i iscrpljenost postaju sve snažnije, pa pronalazi udubinu pod srušenim stablom, pokriva se lišćem i zaspi. Budi ga šuškanje. Najprije se nada da je u blizini drugi bjegunac, netko tko bi mu mogao biti prijatelj. Umjesto čovjeka ugleda ježa.
Glad ga dovodi pred težak izbor. Ako pusti životinju, možda neće imati snage nastaviti. Ako je ubije, mora učiniti upravo ono čega se užasava: oduzeti život slabijem biću. U ježevu strahu prepoznaje vlastiti strah, ali nagon za opstankom pobjeđuje. Ubija ga i jede bez vatre kako dim ne bi otkrio njegovo skrovište. Taj mu čin omogućuje preživljavanje, ali ostavlja osjećaj krivnje i pokazuje koliko rat čovjeka prisiljava na postupke koje u miru ne bi mogao zamisliti.
Anton nastavlja lutati preko kamenitog područja. U udubini među stijenama nalazi zaklon i spava tijekom dana, a zatim ponovno kreće tražiti vodu. U daljini ugleda svjetlucavu točku i pomisli da bi ondje mogli biti ljudi koji će mu pomoći. Kada se približi, shvati da je gledao zvijezdu, ali ipak nastavlja u njezinu smjeru. Put ga dovodi do malenoga spaljenog sela.
U ruševinama pronalazi ostatke hrane. Halapljivo jede nedovoljno kuhane krumpire namijenjene svinjama, a u kući nalazi staklenku džema. Budući da je dugo gladovao, od prevelike količine hrane pozli mu i zaboli ga trbuh. Iznenade ga koraci pa se skriva u praznoj škrinji, uvjeren da su se vratili progonitelji. Ubrzo otkriva da je buku izazvala svinja koja je ostala u napuštenom selu.
Odlučuje prenoćiti u podrumu, ali njegovi progonitelji doista dolaze. Anton leži među starim krpama i u ruci drži predmet koji je nasumce pronašao, spreman braniti se ako bude otkriven. Jedan vojnik spušta se u podrum i približava njegovu skrovištu. U presudnom trenutku svinja istrči pred vojnike. Oni prekidaju pretragu, hvataju životinju i pripremaju jelo. Anton cijelu noć ostaje nepomičan, slušajući njihovu buku i čekajući jutro.
Kada pogleda predmet u ruci, vidi malu uljenu lampu. U iscrpljenosti zamišlja da je čarobna i da bi ga neki duh mogao izbaviti. Nakon odlaska vojnika iz lampe se pojavljuje plamičak koji se predstavlja kao Svjetlo. Ono ne obećava da će čudesno ukloniti opasnost niti da će uništiti neprijatelje. Nudi Antonu pomoć da sam pronađe put, ali dječak ne vjeruje takvoj pomoći i odbacuje lampu.
Kada se probudi, Anton nije siguran je li razgovor sa Svjetlom bio stvaran, san ili priviđenje izazvano iscrpljenošću. Ipak uzima odbačenu lampu i nastavlja dalje. Uskoro s brda ugleda kuću iz čijeg dimnjaka izlazi dim. Promatra muškarca i ženu koji rade oko kuće. Prizor ga podsjeća na vlastiti dom i budi nadu da će napokon pronaći sigurnost.
Prije nego što im se uspije približiti, pojavljuju se vojnici. Napadaju muškarca i ženu, a zatim hvataju i dječaka koji pokušava pobjeći prema šumi. Anton sve promatra sa stabla, prestravljen i nemoćan. Kada zarobljenike odvedu, ulazi u njihovu kuću. Stol je pripremljen za obiteljsku večeru, kao da je svakodnevni život prekinut u jednom trenutku.
Anton se opere, odjene odjeću odvedenog dječaka i postavi četvrti tanjur. Hranu raspoređuje tako da svatko za stolom simbolično dobije svoj dio. Iako je gladan, ne želi pojesti ono što je namijenio odsutnim članovima obitelji. Moli se i zamišlja da sjedi sa svojim roditeljima. Taj tihi obred postaje njegov oproštaj od doma i života prije rata, ali i dokaz da još uvijek poštuje druge ljude.
Noć želi provesti u sijenu u staji. Svjetlo mu se ponovno javlja i upozorava ga da će ga mržnja prema progoniteljima iznutra pretvoriti u njih. Antonu je teško prihvatiti da ne smije mrziti ljude koji su uništili toliko života. Ipak počinje razumijevati da oprost ne znači opravdavanje zločina, nego odbijanje da zločin zavlada njegovim mislima i budućnošću.
Toplina koju osjeća nije samo prisutnost Svjetla. Staja gori. Vojnici su se vratili zapaliti i ono što je ostalo od naselja. Anton iskače iz staje i trči prema šumi, ali ga primjećuju i kreću za njim. Sakriva se u najmračniji grm jer vjeruje da će ga tama zaštititi. Svjetlo mu govori da iziđe na čistinu, na mjesto obasjano svitanjem.
Anton mora odlučiti hoće li se osloniti na poznatu tamu ili povjerovati Svjetlu. Napokon izlazi iz grma. Progonitelji stižu, ali ih zasljepljuje jutarnja svjetlost. Traže ga upravo ondje gdje bi se i sam sakrio, u najtamnijem dijelu šume. Tada se začuju drugi glasovi. Pristižu vojnici koji tjeraju progonitelje u bijeg. Jedan od njih pronalazi Antona, pokriva ga kabanicom i govori mu da je sada siguran.
Fizički bijeg time završava, ali Antonova promjena mnogo je važnija od samoga spašavanja. Preživio je jer je bio snalažljiv i uporan, no ljudskost je sačuvao zato što nije dopustio da mržnja postane njegov jedini odgovor na rat. Svjetlo ostaje otvoren simbol: može se razumjeti kao Bog, savjest, nada, obiteljski odgoj ili snaga dobra koja u čovjeku preživljava i u najvećoj tami.
Redoslijed događaja
- Krik u šumi tjera Antona da još brže bježi pred neprijateljskim vojnicima.
- Skriva se uz stablo, spušta niz padinu i izbjegava cestu.
- Iz grma sluša kako vojnici odvode dvoje zarobljenika.
- Pije vodu iz šumske lokve i zaspi pod srušenim stablom.
- Susreće ježa i u teškoj borbi sa savješću ubija ga radi hrane.
- Među stijenama pronalazi novo sklonište.
- Slijedi udaljeno svjetlo i stiže do spaljenoga sela.
- U ruševinama pronalazi krumpire i staklenku džema.
- U podrumu se skriva od vojnika koji pretražuju selo.
- Svinja odvlači pozornost progonitelja i tako nehotice spašava Antona.
- Anton pronalazi uljenu lampu i prvi put razgovara sa Svjetlom.
- Nastavlja put i s brda ugleda kuću u kojoj živi obitelj.
- Vojnici odvode muškarca, ženu i njihova dječaka.
- Anton u napuštenoj kući priprema simboličnu večeru za četiri osobe.
- U staji ponovno razgovara sa Svjetlom o mržnji, dobru i zlu.
- Vojnici pale staju, a Anton ponovno bježi prema šumi.
- Posluša Svjetlo i iz tame grma izlazi na osvijetljenu čistinu.
- Drugi vojnici rastjeruju progonitelje i spašavaju iscrpljenog dječaka.
Opis likova
Anton
Anton je dvanaestogodišnji dječak i jedini potpuno razvijen lik u romanu. U ratnoj je opasnosti ostao sam, bez zaštite obitelji. Fizički je iscrpljen, gladan, žedan i uplašen, ali se ne predaje. Pažljivo promatra okolinu, pronalazi skrovišta i brzo donosi odluke. Njegova se hrabrost ne sastoji u odsutnosti straha, nego u tome što nastavlja djelovati unatoč strahu.
Osjetljiv je i suosjećajan. Prije nego što ubije ježa, prepoznaje da se životinja boji jednako kao i on. Ipak bira preživljavanje, a poslije nosi teret toga izbora. U kući odvedene obitelji pokazuje odgoj i poštovanje: pere se, moli i dijeli hranu s ljudima kojih nema. Tim postupkom vraća sebi dostojanstvo koje mu je rat pokušao oduzeti.
Antonova najvažnija osobina je sposobnost unutarnje promjene. U početku ga održava mržnja prema „neljudima”, ali postupno shvaća da bi neprestana želja za osvetom dopustila zlu da ostane u njemu. Odabirom Svjetla ne zaboravlja zločine i ne proglašava ih prihvatljivima. On samo odlučuje da neće dopustiti da ga tuđe zlo pretvori u zlog čovjeka.
Svjetlo
Svjetlo se pojavljuje kao plamičak male uljene lampe i razgovara s Antonom. Nije običan realistični lik, nego simbolična i fantastična pojava. Može predstavljati Boga, savjest, nadu, ljubav roditelja i dobro koje je dječak ponio iz doma. Svjetlo mu ne rješava probleme umjesto njega. Ono ga usmjerava, ali odluke mora donijeti sam.
„Neljudi”
Anton tako naziva neprijateljske vojnike koji progone stanovnike, odvode zarobljenike, pale kuće i traže bjegunce. Nemaju osobna imena ni pojedinačne životne priče. Prikazani su kao skupina zato što ih Anton, nakon doživljenih strahota, više ne može promatrati kao obične ljude. Naziv istodobno osuđuje njihova djela i pokazuje koliko je rat uništio dječakovo povjerenje u čovjeka.
Odvedena obitelj
Muškarac, žena i dječak nemaju imena, ali su važni jer u Antonu bude sjećanje na vlastiti dom. Njihov stol, odjeća i nedovršena večera pokazuju kako rat nasilno prekida običan obiteljski život. Antonov simbolični četvrti tanjur povezuje njegovu i njihovu sudbinu.
Vojnici spasitelji
Pojavljuju se na završetku i tjeraju progonitelje. Vojnik koji Antona pokriva kabanicom vraća mu osjećaj sigurnosti i pokazuje da uniforma sama po sebi ne određuje čovjeka: presudni su njegovi postupci.
Analiza djela
Dvije borbe za preživljavanje
Anton vodi vanjsku i unutarnju borbu. Vanjska je vidljiva: mora pobjeći progoniteljima, pronaći vodu, hranu i sklonište. Unutarnja je složenija: mora odlučiti što je spreman učiniti da bi preživio i kakav će čovjek postati nakon svega što je vidio. Roman pokazuje da spašeno tijelo nije potpuna pobjeda ako je mržnja uništila savjest.
Dječja perspektiva rata
Rat nije objašnjen kartama, datumima, vojskama ni političkim uzrocima. Čitatelj ga vidi onako kako ga doživljava dijete: kao krikove, korake na cesti, prazne kuće, vatru, glad i nestanak roditelja. Takva perspektiva usmjerava pažnju na civilnu žrtvu, a ne na pobjednike i poražene. Za Antona rat nije povijesna lekcija nego prekid svega poznatoga.
Zašto su progonitelji „neljudi”?
Anton im oduzima ljudsko ime jer su njihovi postupci suprotni čovječnosti. Taj mu naziv pomaže da odvoji sebe od počinitelja zla, ali Svjetlo upozorava na opasnost: ako dopusti da ga vodi samo mržnja, i sam će izgubiti dio ljudskosti. Roman time postavlja teško pitanje može li žrtva odbaciti mržnju, a da pritom ne umanji odgovornost zločinca.
Svjetlo između vjere i savjesti
Roman ne prisiljava čitatelja na samo jedno objašnjenje plamička. Anton je iscrpljen, pa bi razgovor mogao biti san ili priviđenje. Svjetlo se može čitati i kao glas savjesti oblikovan roditeljskim odgojem. U religijskom tumačenju ono je znak Božje prisutnosti. Sva se objašnjenja susreću u istoj poruci: dobro ne uklanja opasnost čarolijom, nego čovjeku daje snagu da izabere ispravan put.
Tama nije samo noć
Tama Antonu pruža fizičko skrovište, ali simbolizira i strah, mržnju, osvetu i gubitak nade. Svjetlo je opasnije jer traži da iziđe na otvoreno, no upravo ga izlazak na jutarnju čistinu spašava. Završni prizor pretvara unutarnji izbor u stvarni događaj: Anton preživljava kada prestaje vjerovati da je mrak jedino sigurno mjesto.
Prizor s ježem
Susret s ježem jedan je od moralno najtežih trenutaka. Anton nije okrutan i zato osjeća strah životinje. Međutim, glad ga prisiljava da bira između vlastita opstanka i života slabijeg bića. Autor ne daje jednostavnu osudu. Prizor pokazuje kako rat sužava prostor slobodnog izbora i dijete tjera u položaj koji nijedno dijete ne bi smjelo doživjeti.
Večera za odsutne
Kada postavlja četiri tanjura, Anton na trenutak ponovno stvara obitelj. Ne ponaša se više samo kao progonjeno tijelo koje traži hranu. Pere se, odijeva i moli, poštujući dom nepoznatih ljudi. Taj je prizor tih, ali presudan: pokazuje da civiliziranost i dostojanstvo mogu opstati i usred potpunog razaranja.
Značenje završetka
Dolazak spasitelja ne briše ono što je Anton proživio. Završetak donosi fizičku sigurnost, ali čitatelj zna da će dječak nositi uspomene i traumu. Ipak, činjenica da nije izgubio sposobnost vjerovanja u dobro daje nadu da rat neće odrediti cijeli njegov budući život.
Značenje naslova
Naslovni krik najprije je konkretan zvuk koji pokreće bijeg. Anton ne zna čiji je, pa krik postaje glas svih žrtava. Može biti i njegov neizgovoreni unutarnji vapaj, strah djeteta koje nema kome pozvati u pomoć. Na široj razini naslov je moralni krik protiv rata i nečovječnosti.
Motivi i simboli
| Krik | Zvuk straha i patnje, Antonov unutarnji vapaj te opći glas djece i civila pogođenih ratom. |
|---|---|
| Svjetlo | Simbol Boga, savjesti, nade, dobra i moralnog puta. Ne uklanja opasnost, nego pomaže Antonu izabrati. |
| Tama | Istodobno skrovište i simbol straha, mržnje, osvete, očaja i duhovne izgubljenosti. |
| Uljena lampa | Običan predmet koji postaje veza između materijalnoga svijeta i Antonova unutarnjeg ili duhovnog iskustva. |
| Šuma | Mjesto opasnosti i neizvjesnosti, ali i prostor u kojem se Anton može sakriti i kretati prema spasu. |
| Glad i žeđ | Pokazuju fizičku cijenu bijega i snagu nagona za opstankom. |
| Jež | Antonovo ogledalo: malo, uplašeno biće koje želi živjeti. Susret otvara pitanje granica preživljavanja. |
| Spaljeno selo | Simbol uništenog doma, nasilno prekinute svakodnevice i civilnih žrtava rata. |
| Četiri tanjura | Simbol obitelji, zajedništva, sjećanja i Antonove sačuvane čovječnosti. |
| Zora | Označava prijelaz iz opasnosti prema spasu te mogućnost novoga početka. |
| Kabanica | Na kraju postaje jednostavan znak zaštite, topline i povratka povjerenja u drugoga čovjeka. |
Kompozicija djela
Radnja je uglavnom linearna i prati Antonov bijeg iz trenutka u trenutak. Pripovjedač povremeno prenosi njegove uspomene na obitelj i miran život, ali ne napušta dugo sadašnji tijek događaja. Takva zgusnuta struktura stvara osjećaj da čitatelj bježi zajedno s dječakom.
- Uvod: krik u šumi i Antonov bijeg pred progoniteljima.
- Zaplet: dječak ostaje sam u prirodi, traži vodu, hranu i zaklon te nailazi na prve moralne kušnje.
- Razvoj radnje: dolazak u spaljena sela, skrivanje od vojnika, pronalazak lampe i prvi razgovori sa Svjetlom.
- Vrhunac: vojnici pale staju i progone Antona, a on mora izabrati između tame grma i osvijetljene čistine.
- Rasplet: Anton posluša Svjetlo, progonitelji ga ne vide, a drugi vojnici dolaze i spašavaju ga.
Vanjska i unutarnja kompozicija međusobno su povezane. Svaki korak u bijegu prati jedna faza Antonove moralne borbe, pa fizički put kroz mrak postaje i put prema Svjetlu.
Jezik, stil i način pripovijedanja
Roman je pisan jasnim i napetim stilom. Kratki prizori, stalno kretanje i iznenadni zvukovi stvaraju osjećaj opasnosti. Opisi nisu ukrasni: šuma, trnje, kamen, glad i hladnoća neposredno utječu na radnju.
Pripovijedanje je u trećem licu, ali je perspektiva ograničena na Antona. Čitatelj ne zna više od njega: ne zna gdje je obitelj, tko je siguran, hoće li se vojnici vratiti ni je li Svjetlo stvarno. Zbog toga su napetost i dječakova zbunjenost vrlo uvjerljive.
Najvažnije stilske značajke su:
- brzo i kronološko pripovijedanje,
- unutarnji monolog i prikaz Antonovih misli,
- kontrast svjetla i tame,
- simbolična i religijska značenja,
- spoj realistične ratne priče i fantastičnog elementa Svjetla,
- ponavljanje straha, gladi, zvukova i bijega radi stvaranja napetosti.
Bilješka o piscu
Zlatko Krilić rođen je 19. kolovoza 1955. u Osijeku. Završio je Pedagošku akademiju u Zagrebu. Hrvatski je književnik poznat ponajprije po djelima za djecu i mlade, a pisao je romane, novele, pripovijetke, igrokaze te televizijske scenarije. Režirao je i lutkarske predstave prema vlastitim tekstovima.
U hrvatsku dječju književnost unosio je ozbiljne teme poput bolesti, smrti, straha i rata, često ih povezujući s dječjom perspektivom, ironijom ili fantastikom. Među poznatijim djelima su Čudnovata istina, Zabranjena vrata, Zagonetno pismo, Živi pijesak, Prvi sudar, Početak plovidbe, Veliki zavodnik, Kazalište lutaka i drugi igrokazi te Krik.
Moje mišljenje o djelu
Krik je težak, ali vrlo snažan roman. Najviše me se dojmilo to što autor rat ne objašnjava velikim riječima, nego pokazuje što on znači jednome djetetu: umor, glad, samoću, strah od koraka i pogled na tuđi prazan stol. Zbog toga je priča uvjerljiva i lako je suosjećati s Antonom.
Prizor s ježem bio mi je najneugodniji jer nema savršeno rješenje. Anton mora preživjeti, ali istodobno zna da i životinja želi živjeti. Najljepši mi je prizor večere s četiri tanjura. On pokazuje da dječak, unatoč svemu, nije postao bezosjećajan. Svjetlo sam razumio kao spoj savjesti, nade i vjere koja mu pomaže da ne ostane zarobljen u mržnji.
Zaključak
Krik je istodobno ratni roman, priča o preživljavanju i psihološka drama. Antonov bijeg pokazuje koliko je dijete ranjivo u svijetu koji su odrasli pretvorili u mjesto nasilja. Ipak, dječak nije prikazan samo kao nemoćna žrtva. On razmišlja, bira, griješi, nastavlja dalje i čuva trag dobra koje je dobio od obitelji.
Roman ne tvrdi da dobrota trenutačno zaustavlja rat. Njegova je poruka dublja: čovjek možda ne može kontrolirati nasilje koje mu drugi nanose, ali može se boriti da mržnja ne postane njegov novi gospodar. Zato završna zora nije samo kraj noći nego mogućnost da Anton, unatoč traumi, nastavi život kao čovjek koji pripada Svjetlu.
Priprema za školu Upute kako napisati lektiru Složi osnovne podatke, sadržaj, likove, temu, analizu i vlastito mišljenje.Česta pitanja i odgovori
Tko je napisao roman Krik?
Roman je napisao hrvatski književnik Zlatko Krilić.
Kojoj književnoj vrsti pripada Krik?
Krik je ratni i psihološki roman za djecu i mlade s realističnim, simboličnim i fantastičnim elementima.
Tko je glavni lik?
Glavni lik je dvanaestogodišnji Anton, dječak koji bježi pred neprijateljskim vojnicima kroz ratom razoreni kraj.
Gdje i kada se odvija radnja?
Točno mjesto, godina i naziv rata nisu navedeni. Radnja se odvija tijekom rata u ruralnom prostoru šuma, brda i spaljenih sela.
Koja je tema romana?
Tema je Antonov bijeg i borba za fizički opstanak, uz istodobnu borbu da sačuva savjest i čovječnost.
Što predstavlja Svjetlo?
Svjetlo se može tumačiti kao Bog, savjest, nada, obiteljski odgoj i snaga dobra u Antonu. Roman ostavlja prostor za više povezanih tumačenja.
Zašto Anton vojnike naziva „neljudima”?
Naziva ih tako jer njihovi postupci krše osnovnu ljudskost: progone ljude, odvode obitelji i pale njihove domove.
Koja je glavna pouka djela?
Zlo se ne pobjeđuje mržnjom i osvetom. Čovjek se mora oduprijeti nasilju, ali pritom sačuvati savjest kako ne bi postao sličan počiniteljima zla.
Što simbolizira krik iz naslova?
Krik je konkretan zvuk straha, Antonov unutarnji vapaj i glas svih ratnih žrtava, osobito djece.
Kako završava roman?
Anton posluša Svjetlo i iziđe iz mračnog skrovišta na čistinu obasjanu zorom. Progonitelji ga ne primijete, a drugi vojnici stižu, rastjeruju ih i spašavaju dječaka.
