Najljepše priče klasične starine – Mida, Sizif i Tantal

..
Ilustracija prikazuje tri poznata mita u jednoj kompoziciji. S lijeve strane stoji kralj Mida u kraljevskom ruhu dok mu se pehar i predmeti u rukama pretvaraju u zlato. U sredini Sizif napreže snagu gurajući golemi kamen uz strmu planinu, dok se sunce spušta iza njega. S desne strane Tantal stoji u vodi, pružajući ruke prema plodovima koji mu neprestano izmiču. Boje su tople i zlatne, naglašavaju antičku atmosferu, a naslov „Najljepše priče klasične starine“ i ime autora Gustav Schwab jasno su istaknuti na vrhu ilustracije.

Najljepše priče klasične starine – Mida, Sizif i Tantal

📌 Kratke informacije

  • Pisac: Gustav Schwab

Vrsta djela:

  •  mitološke priče (obrada grčkih mitova)

Vrijeme radnje: 

  • davno, u doba bogova i junaka

Mjesto radnje: 

  • Mala Azija, Korint, Lidija, podzemni svijet

Tema: 

  • pohlepa, kazna i nemoć čovjeka pred sudbinom

Poruka: 

  • oholost, pohlepa i prijevara uvijek bivaju kažnjeni

👤 O piscu

Gustav Schwab (1792.–1850.) bio je njemački književnik, pjesnik i priređivač mitoloških priča. Njegovo najpoznatije djelo Najljepše priče klasične starine približilo je antičke mitove širokoj publici. Schwab je grčke mitove ispričao jednostavnim i razumljivim stilom, zadržavši njihovu poučnost i simboliku.

🟡 MIDA

📖 Kratki sadržaj 

Kralj Mida vladao je u Frigiji u Maloj Aziji. Bio je bogat, ali i pohlepan. Jednoga dana frigijski seljaci pronašli su Silena, prijatelja boga Dionisa, i doveli ga kralju. Mida ga je deset dana gostio, a zatim ga vratio Dionisu. Zahvalan, Dionis mu je ponudio ispunjenje želje.

Mida je zatražio da sve što dotakne postane zlato. U početku je bio oduševljen – grane, jabuke i žito pretvarali su se u zlato. No uskoro je shvatio strašnu pogrešku: i hrana i piće pretvarali su se u zlato, pa je ostao gladan i žedan.

Uplašen i očajan, molio je Dionisa da ga oslobodi dara. Bog mu je rekao da se okupa u rijeci Paktolu. Mida je poslušao i čarolija je nestala.

Kasnije je Mida prisustvovao glazbenom natjecanju između boga Pana i Apolona. Sudac Tmol proglasio je Apolona pobjednikom, ali Mida je tvrdio da je Pan bolji. Apolon ga je kaznio – dao mu je magareće uši. Mida ih je skrivao turbanom, ali njegov brijač je tajnu šapnuo zemlji, iz koje je izrasla trska koja je šuštala: „U kralja Mide magareće uši!“

🎯 Poruka

  • Pohlepa i oholost vode u nesreću.

🟡 SIZIF

📖 Kratki sadržaj 

Sizif, osnivač Korinta, bio je lukav i pohlepan. Odao je Zeusovu tajnu riječnom bogu Azopu u zamjenu za izvor vode. Zeus ga je kaznio tako što je poslao Smrt po njega. No Sizif je prevario Smrt i okovao je lancima.

Bog Ares oslobodio je Smrt, koja je Sizifa odvela u podzemni svijet. Ondje je Sizif ponovno prevario Had i Perzefonu te se vratio na zemlju. No Smrt ga je ponovno pronašla.

Kazna mu je bila vječna: morao je gurati stijenu uz brdo, a kad bi stigao do vrha, kamen bi se ponovno otkotrljao dolje. Tako Sizif zauvijek ponavlja isti besmisleni posao.

🎯 Poruka

  • Smrti i sudbini ne može se pobjeći.

🟡 TANTAL

📖 Kratki sadržaj 

Tantal, Zeusov sin, bio je bogat i uživao je povjerenje bogova. No postao je ohol. Odavao je njihove tajne i krao njihovu hranu.

Kako bi iskušao bogove, ubio je svoga sina Pelopa i poslužio ga kao jelo. Bogovi su odmah prepoznali prijevaru. Zeus je Tantala kaznio bacivši ga u Tartar.

Ondje je trpio strašne muke: stajao je u vodi koja bi se povukla kad bi htio piti, a voće bi se podiglo kad bi ga htio dohvatiti. Iznad glave mu je visjela stijena prijeteći da će pasti.

🎯 Poruka

  • Oholost i nepoštenje donose vječnu kaznu.

📌 Redoslijed događanja (zajednički obrazac)

  • Lik čini prijestup (pohlepa, izdaja, prijevara).
  • Dobiva priliku ili moć.
  • Zloupotrebljava dar ili povjerenje.
  • Bogovi otkrivaju istinu.
  • Slijedi teška kazna.
  • Lik postaje simbol pouke.

💬 Moj doživljaj djela

Ove mitološke priče su zanimljive jer prikazuju ljudske slabosti – pohlepu, oholost i želju za moći. Posebno me dojmila priča o Sizifu jer pokazuje kako uzaludna može biti borba protiv sudbine. Priče su poučne i danas, jer nas podsjećaju da bogatstvo i lukavost nisu važniji od poštenja.

❓ Često postavljana pitanja

  • Tko je Mida?
  • Kralj koji je sve pretvarao u zlato.

  • Što znači „sizifov posao“?
  • Posao koji se stalno ponavlja bez uspjeha.

  • Što znači „tantalove muke“?
  • Stanje kada je nešto blizu, ali nedostižno.

  • Koja je glavna pouka mitova?
  • Pohlepa i oholost uvijek se kažnjavaju.

Obrada 2 na malo drugaciji nacin

MIDA

  • Tema: Midina pohlepnost za bogatstvom
  • Osnovna misao: Ne treba biti pohlepan za bogatstvom jer nije najbogatiji čovjek i najsretniji čovjek.
  • Vrijeme radnje: Davno
  • Mjesto radnje: Mala Azija
  • Likovi: Mida, Dionis, Apolon, Pan

KRATAK SADRŽAJ: 

Jednom je bog Dionis sa svojim prijateljima odlutao iz svoje domovine u Frigiju. Šetali su se po vinorodnim visovima brda Tmola i po rodnim plodnim dolinama rijeke Paktola. Samo Silena nije bio s njima jer ga je vino uspavalo. Usnulog Silenu nađoše frigijski seljaci i dovedoše ga svome kralju Midi. Kralj ga srdačno primi, te ga stade gostiti deset dana i deset noći. Jedanaestoga dana povede kralj Mida svoga gosta bogu Dionisu. Sretan što mu se vratio njegov stari prijatelj, Dionis nagovori kralja Midu da zatraži od njega bilo kakav dar. Mida je zatražio da sve što dotakne postane zlato. 

Dionis mu je ispunio tu želju, te Mida sretan krene kući. Uz put kući Mida je brao jabuke, kidao grane i brao žito, a sve se to pretvaralo u zlato. Kada je došao kući ne znajući što bi od radosti i ushićenja, Mida zapovijedi slugama da mu spreme obilno jelo i piće. Međutim kada je počeo jesti sve se pretvaralo u zlato. Tada kralj shvati kakav je dar izmolio. 

Tako bogat, a ipak tako siromašan. Tada kralj počne moliti boga Dionisa da ga oslobodi te čarolije. Bog Dionis usliši njegove molitve, pa ga posla da se okupa na izvoru rijeke Paktola. Mida je to i učinio pa je tako nestalo te črolije. Od tada Mida je zamrzio svako bogatstvo, napustio svoju veličanstvenu palaču i najrađe lutao po poljima i šumama štujući seoskog i poljskog boga Pana. 

Tako je jednom naišao na natjecanje u sviranju između bogova Pana i Apolona. Sudac je bio stari gorski bog Tmol, koji je dosudio pobjedu Apolonu. Mida je bio nezadovoljan odlukom sudca, i tvrdio je kako nagrada pripada Panu. Tada Apolon, nevidljiv, uhvati Midu za oba uha i lagano ih povuče u vis. Od tada Mida na glavi ima magareće uši koje je golemim turbanom želio sakriti pred narodom. 

Ali momak koji ga je šišao nije to više mogao za sebe tajiti, već je otišao na obalu rijeke i iskopao jamu u zemlji te u nju šapnuo svoju neobičnu tajnu. Nedugo zatim na tom mjestu izraste gusta šumica od trske koje su čudnovato šuštale kada bi preko njih puhao vjetar. Činilo se kao da šapuću: "U kralja Mide magareće uši"! Tako je neobična tajna izašla na vidjelo cijelom svijetu.

SIZIF

  • Tema: Sizif izdaje boravište boga Zeusa
  • Osnovna misao: Smrti se ne može pobjeći
  • Vrijeme radnje: Davno
  • Mjesto radnje: Grad Korint
  • Likovi: Sizif, Zeus, Ares, Azop, Had, Perzefona i Smrt

KRATAK SADRŽAJ: 

Sizif je bio bogat i lukav čovjek, osnivač i prvi vladar grada Korinta. Svojom lukavošću stekao je veliko bogatstvo, ali je bio i vrlo lakom. Jednom je odao boravište boga Zeusa riječnom bogu Azopu, koji mu je zauzvrat učinio da na korintskoj tvrđavi iz stijene poteče vrelo Pirena. Zeus odluči da za tu izdaju Sizifa kazni te pošalje k njmu Smrt. 

Sizif uhvati Smrt i čvrstim je lancima okuje. Ali naišao je ratni bog Ares i oslobodio Smrt. Smrt odmah povede Sizifa u podzemni svijet. Sizif naredi svojoj ženi da ne prinese za njega posmrtne žrtve, zbog čega su se Had i Perzefona jako naljutili, a Sizif ih je uspio nagovoriti da ga puste natrag na gornji svijet kako bi opomenuo nemarnu ženu. 

Kada je tako izmakao iz podzemnog svijeta, Sizif se više nije mislio vratiti tamo, nego je nastavio uživati na gornjem svijetu. Veseleći se uspješnoj prevari iznenada opet dođe Smrt i neumorljivo ga odvuče u podzemni svijet. Sizifa je tamo čekala kazna za njegova nedjela. Morao je teški kamen gurati iz ravnice na visoko brdo i kad bi pomislio da je već dogurao dovrha kamen bi se okrenuo i ponovno otkotrljao u dolinu. Sizif je tako morao uvijek iznova gurati stijenu uzbrdo.


TANTAL

  • Tantalova pohlepa i obijest
  • Osnovna misao: Treba biti pošten, a ne pohlepan kao Tantal
  • Vrijeme radnje: Davno
  • Mjesto radnje: Lidija
  • Likovi: Tantal, Zeus, Demetra i Pelop

Kratak sadržaj:

Tantal je bio sin Zeusov, izvanredno bogat i sretan. Bogovi su ga počastili svojim povjerljivim prijateljstvom, tako da je ponekad jeo za njihovim stolom i slušao njihove razgovore. Tantal se zbog prevelike sreće toliko izobjestio da je počeo vrijeđati bogove. Odavao je ljudima njihove tajne, krao piće i jelo bogova te ih dijelio prijateljima na zemlji. 

Jednom je tako sakrio zlatnog psa kojeg je njegov prijatelj ukrao iz Zeusovog hrama na Kreti i kod njega sakrio. Kada je Zeus zatražio od Tantala da mu vrati natrag zlatnog psa, Tantal se zakleo da ga nije nikad ni primio. Jednom je tako u svojoj objesti pozvao bogove u goste. Da bi saznao jesu li sveznajući, dade ubiti svoga sina Pelopa, isječe ga na komade i priredi ga za jelo bogovima. 

Bogovi su odmah primjetili što Tantal smjera i nisu htjeli jesti. Samo Demetra koja je bila tužna i zamišljena pojede jedan komadić. Bogovi bace rasječene dječakove udove u kotao, iz kojega Suđenica Klota izvadi dječaka još ljepšeg nego što je prije. Zeus se toliko naljutio na Tantala, da ga je dao baciti u Tartar da ondje trpi teške muke. Stajao je usred jezera i voda mu je dopirala do usta, a ipak je bio jako žedan jer se nikad nije mogao napiti vode. Kad god bi se sagnuo da pije vodu, voda bi se povukla pred njim i pokazalo bi se tamno dno nad njegovim nogama. 

Tantal je također trpio i veliku glad. Na obali jezera rasle su krasne voćke savijajući svoje grane iznad njegove glave. Čim bi Tantal pružio ruku da da ih dohvati olujni bi vjetar nenadano digao grane u velike visine. Tim mukama pridružio se i stalan smrtni strah, jer je velika stijena visila iznad njegove glave prijeteći stalno da se sruši na njega. Tako je zli Tantal trpio trostruku muku kojoj nije bilo kraja.


Objavi komentar

Noviji Stariji