 |
| E, baš mi nije žao nije klasičan roman s jednom radnjom i samo jednim glavnim junakom. To je zbirka kratkih, živih i duhovitih crtica u kojima Sanja Pilić piše o djetinjstvu, pubertetu, školi, roditeljima, simpatijama, mašti i svakodnevnim situacijama koje djeca vrlo lako mogu prepoznati. |
E, baš mi nije žao – Sanja Pilić
Naslov djela: E, baš mi nije žao
Autorica: Sanja Pilić
Književni rod: epika
Književna vrsta: zbirka crtica / zbirka kratkih priča za djecu i mladež
Mjesto radnje: škola, dom, ulica, dvorište, kino i zamišljeni, maštoviti prostori
Vrijeme radnje: suvremeno doba, svakodnevica djece i mladih
Posebnost: djelo nema jednu jedinstvenu radnju, nego se sastoji od više kratkih crtica
Uvod u djelo
E, baš mi nije žao nije klasičan roman s jednom radnjom i jednim glavnim likom. To je zbirka kratkih, živih i duhovitih crtica u kojima Sanja Pilić piše o djetinjstvu, pubertetu, školi, roditeljima, simpatijama, mašti i svakodnevnim situacijama koje djeca i mladi lako mogu prepoznati. U djelu se posebno ističu humor, igre riječi, dječji pogled na svijet i jednostavan jezik prilagođen mladim čitateljima.
Kratki sadržaj prepričano
Djelo E, baš mi nije žao sastoji se od više kratkih crtica, pa nema jednu glavnu radnju kao roman. Svaka crtica donosi jedan mali događaj, osjećaj, problem ili razmišljanje iz dječjeg i mladenačkog života. Neke su priče smiješne, neke nježne, a neke ozbiljnije. Sve zajedno prikazuju odrastanje, nesigurnost, prve simpatije, odnos s roditeljima i potrebu da dijete bude shvaćeno.
Na početku se pojavljuju crtice u kojima djeca promatraju sebe i svoje odrastanje. Jedan dječak gleda se u ogledalu i primjećuje promjene na svome tijelu. Smeta mu bubuljica, dlačica i sve ono što najavljuje pubertet. Osjeća se čudno, nespretno i pomalo smiješno. Ta crtica pokazuje da odrastanje nije uvijek jednostavno, jer dijete odjednom počinje drukčije gledati sebe i svoje tijelo.
U drugim crticama djeca se susreću sa školom, dosadom, umorom i pravilima odraslih. Jedan dječak jedva ostaje budan na satu prirode i sanja samo o spavanju. Drugi pokušava razumjeti zašto su odrasli često ozbiljni, strogi ili loše volje. Autorica kroz takve male prizore pokazuje da djeca jako dobro vide svijet oko sebe, ali ga ne doživljavaju uvijek kao odrasli.
Važan dio zbirke čine priče o prvim simpatijama. U ciklusu Čudesna ceduljica pojavljuje se Mario, dječak koji je zaljubljen i nesiguran. On se hrabri porukama na ceduljicama, pokušava pobijediti strah i skupiti dovoljno hrabrosti za susret s Valentinom. Kada dođe trenutak odlaska u kino, Mario je uzbuđen i uplašen, ali Valentina ipak dolazi. Njihov susret pokazuje ljepotu i nesigurnost prve zaljubljenosti.
U jednoj drugoj priči pojavljuje se Marina, šutljiva i pomalo tužna djevojčica. Dječak koji je voli osjeća da je ona posebna, ali ne zna kako joj se približiti. Kada Marina s roditeljima odlazi daleko, on ostaje razočaran. Ta priča pokazuje da dječje ljubavi mogu biti nježne, ali i bolne. Iako odraslima takvi osjećaji ponekad izgledaju sitno, djeci su oni vrlo stvarni i važni.
Posebno je zanimljiv i lik Skipija, dječaka koji je zaljubljen u Tajanu Štampar. On joj pokušava pokazati osjećaje cvijećem, porukama i crtežima srca. Tajana ne reagira onako kako bi on želio, a kada mu kaže da je dosadan, Skipi ostaje povrijeđen. Ipak, iz tog razočaranja nastaje nešto dobro: počinje pisati pjesme. Tako autorica pokazuje da se i iz neuspjeha može nešto naučiti.
U zbirci se pojavljuju i crtice koje govore o odnosu djece i odraslih. Djeca žele da ih roditelji i učitelji razumiju, ali često osjećaju da odrasli ne slušaju dovoljno. Ponekad se odrasli ponašaju previše ozbiljno, a ponekad zaborave da i djeca imaju svoje brige. Sanja Pilić taj odnos prikazuje duhovito i toplo, bez teških optužbi, ali jasno pokazuje da djeca trebaju pažnju i razumijevanje.
Na kraju zbirke nalaze se i maštovitije, simbolične crtice. U priči Slikar i ptica pojavljuje se slikar koji slika ptice koje kao da ožive i odlete s platna. Njegova žena to ne razumije, ali slikar nastavlja vjerovati u ljepotu, umjetnost i čudo. Kada naslika najljepšu pticu, ona ga odvodi u poseban svijet ljepote i vječnosti. Ova priča djeluje bajkovito i pokazuje koliko je važno sačuvati maštu.
Cijela zbirka povezuje humor, svakodnevicu, pubertet, prve ljubavi, dječju tugu i maštovitost. Autorica ne piše teško ni komplicirano, nego kratko, živo i blisko djeci. Iako su neke crtice šaljive, iza njih se često krije ozbiljna misao: djeca imaju svoje velike brige, iako odraslima one ponekad izgledaju male.
Redoslijed događaja
Budući da je ovo zbirka crtica, nema jedan jedinstven redoslijed događaja od početka do kraja. Ipak, sadržaj se može prikazati ovako:
Upoznajemo dječji pogled na sebe, tijelo, odrastanje i prve znakove puberteta.
Prate se školske situacije, dosada, umor i dječje misli tijekom nastave.
Djeca promatraju roditelje, učitelje i odrasli svijet.
Pojavljuju se priče o obitelji, nerazumijevanju i potrebi za prihvaćanjem.
Dolaze prve simpatije, zaljubljenost, sram i nesigurnost.
Mario se hrabri ceduljicama i odlazi u kino s Valentinom.
Dječak koji voli Marinu doživljava razočaranje kada se ona odseli.
Skipi pokušava osvojiti Tajanu, ali ostaje povrijeđen.
U završnim crticama pojavljuju se maštovitiji i simboličniji motivi, posebno u priči Slikar i ptica.
Tema djela
Tema djela je dječji i mladenački svijet: odrastanje, škola, odnos s roditeljima, prve simpatije, nesigurnost, mašta i svakodnevne situacije kroz koje prolaze djeca i mladi.
Ideja djela
Ideja djela je da dječje brige, osjećaji i razmišljanja treba shvatiti ozbiljno. Odrastanje nije uvijek lako, ali uz humor, maštu, iskrenost i razumijevanje dijete lakše prihvaća sebe i svijet oko sebe. Djelo poručuje da je važno ostati svoj i ne izgubiti radoznalost.
Opis likova
Budući da je riječ o zbirci crtica, nema jednog glavnog lika koji se pojavljuje kroz cijelo djelo. Likovi se mijenjaju od priče do priče, ali svi zajedno prikazuju dječji i mladenački svijet.
Mario
Mario je osjetljiv, zaljubljen i nesiguran dječak. Želi biti hrabar, ali ga je strah pokazati osjećaje. Zato se ohrabruje ceduljicama. On je primjer dječaka koji prolazi kroz prve simpatije, tremu i želju da se nekome svidi.
Valentina
Valentina je djevojčica u koju je Mario zaljubljen. Smirena je i jednostavna. Ne djeluje grubo, nego prirodno i zrelo. Njezina prisutnost pokazuje da prvi susreti i simpatije mogu biti puni straha, ali i nježnosti.
Marina
Marina je tiha, povučena i pomalo tužna djevojčica. Često šuti i djeluje usamljeno. Njezin lik pokazuje da djeca ponekad nose tugu koju drugi ne vide odmah.
Dječak koji voli Marinu
On je osjećajan, iskren i vjeran. Jako mu je stalo do Marine, a njezin odlazak ga duboko pogađa. Kroz njega se vidi koliko prve dječje emocije mogu biti snažne.
Skipi
Skipi je maštovit, romantičan i uporan dječak. Zaljubljen je u Tajanu Štampar i pokušava joj to pokazati cvijećem, porukama i crtežima. Kada ona ne uzvrati njegove osjećaje, on je povrijeđen, ali iz razočaranja počinje stvarati pjesme.
Tajana Štampar
Tajana je djevojčica u koju je Skipi zaljubljen. Ona ne uzvraća njegove osjećaje i prema njemu je hladna. Njezin lik pokazuje da ljubav nije uvijek obostrana i da se s razočaranjem također mora naučiti živjeti.
Slikar
Slikar je maštovit, nježan i poseban lik. On vjeruje u umjetnost, ljepotu i čudo. Kroz njegov lik autorica pokazuje važnost mašte i unutarnjeg svijeta.
Analiza djela
E, baš mi nije žao posebna je zbirka jer nije napisana kao duga i komplicirana priča, nego kao niz kratkih crtica. Svaka crtica donosi jedan mali događaj, osjećaj ili dječju misao. Zajedno stvaraju sliku djetinjstva i puberteta.
Velika vrijednost djela je u tome što autorica razumije djecu. Djeca u ovim pričama nisu prikazana kao nevažna ili bezbrižna bića, nego kao osobe koje imaju svoje strahove, želje, tuge, ljubavi i maštanja. Sanja Pilić pokazuje da i male dječje brige mogu biti velike.
U djelu se smjenjuju humor i ozbiljnost. Neke crtice nasmiju čitatelja, a neke ga natjeraju na razmišljanje. Upravo zato naslov dobro odgovara zbirci: u njoj ima i vedrih i ozbiljnijih trenutaka.
Posebno se ističe tema odrastanja. Djeca počinju primjećivati promjene na sebi, zaljubljuju se, postaju nesigurna i pokušavaju razumjeti sebe. Pubertet nije prikazan kao nešto strašno, nego kao prirodan, ponekad smiješan, ponekad bolan dio života.
Mašta je također važna. U realistične školske i obiteljske situacije autorica unosi maštovite i simbolične priče. Time pokazuje da dječji svijet nije samo ono što se vidi izvana, nego i ono što se sanja, zamišlja i osjeća.
Jezik i stil
Jezik je jednostavan, živ i prilagođen djeci.
Stil je duhovit, lepršav i topao.
Rečenice su kratke, jasne i lako razumljive.
U mnogim crticama pripovijeda se iz dječje perspektive.
Autorica koristi humor, igru riječi, maštu i svakodnevne situacije.
Pouka djela
Pouka djela je da djecu i mlade treba razumjeti, slušati i prihvatiti. Odrastanje nosi nesigurnost, zaljubljenost, razočaranje i promjene, ali sve je to dio života. Važno je ostati iskren, svoj, radoznao i ne izgubiti maštu.
Bilješka o autorici
Sanja Pilić hrvatska je književnica rođena 1954. godine u Splitu. Živi i radi u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti, fotografski odsjek, a radila je kao fotografkinja, koloristica i trik-snimateljica na crtanom filmu. Piše za djecu, mlade i odrasle, a njezina su djela poznata po humoru, toplini i razumijevanju dječjeg svijeta. :contentReference[oaicite:2]{index=2}
Poznata djela: O mamama sve najbolje, Nemam vremena, Mrvice iz dnevnog boravka, E, baš mi nije žao, Hoću i ja!, O mamama sve najgore, Sasvim sam popubertetio, Vidimo se na fejsu!.
Moje mišljenje o djelu
Meni je djelo E, baš mi nije žao zanimljivo jer je veselo, kratko i blisko djeci. U njemu nema dosadnih objašnjenja, nego puno malih priča u kojima se lako možeš prepoznati. Posebno su zanimljive crtice o simpatijama jer su smiješne, ali i iskrene. Djelo pokazuje da nije čudno biti nesiguran, zbunjen, tužan ili zaljubljen. Sviđa mi se jer je toplo, duhovito i maštovito.
Zaključak
E, baš mi nije žao vrijedna je zbirka crtica za djecu i mlade jer jednostavno i duhovito prikazuje odrastanje. Sanja Pilić piše o školi, obitelji, pubertetu, prvim simpatijama, mašti i dječjim brigama na način koji je čitateljima blizak. Djelo nas uči da dječji osjećaji nisu mali i nevažni, nego stvarni i vrijedni razumijevanja.
FAQ – E, baš mi nije žao
1. Tko je napisao djelo E, baš mi nije žao?
Djelo je napisala Sanja Pilić.
2. Je li E, baš mi nije žao roman?
Ne. To je zbirka kratkih crtica, a ne roman s jednom radnjom.
3. O čemu govori ova knjiga?
Govori o odrastanju, školi, roditeljima, dječjim osjećajima, prvim simpatijama, pubertetu i mašti.
4. Tko su važniji likovi?
Budući da je riječ o zbirci crtica, nema jednog glavnog lika. Među važnijim likovima su Mario, Valentina, Marina, Skipi, Tajana i slikar.
5. Kakav je stil pisanja Sanje Pilić?
Stil je jednostavan, duhovit, živ, lepršav i prilagođen djeci i mladima.
6. Koja je tema djela?
Tema djela je dječji i mladenački svijet: odrastanje, škola, roditelji, prve simpatije, nesigurnost i mašta.
7. Koja je glavna poruka djela?
Glavna poruka je da djecu treba razumjeti i prihvatiti te da je važno ostati svoj, radoznao i maštovit.
8. Zašto je djelo zanimljivo učenicima?
Zanimljivo je jer govori o situacijama koje su djeci bliske: školi, obitelji, pubertetu, zaljubljenosti, neugodnostima i smiješnim svakodnevnim događajima.
Pogledaj druga djela iz 3 razreda = https://www.lektirko.com/p/3-razred.html