.
 |
| E, baš mi nije žao nije klasičan roman s jednom radnjom i samo jednim glavnim junakom. To je zbirka kratkih, živih i duhovitih crtica u kojima Sanja Pilić piše o djetinjstvu, pubertetu, školi, roditeljima, simpatijama, mašti i svakodnevnim situacijama koje djeca vrlo lako mogu prepoznati. |
Sanja Pilić – E, baš mi nije žao
Vrsta djela:- zbirka crtica za djecu i mladež
Mjesto radnje:
- škola (učionica, hodnici)
- dom (obiteljska kuća ili stan)
- ulica i dvorište
- kino i druga mjesta izlazaka
- zamišljeni, maštoviti svjetovi (u nekim pričama
Vrijeme radnje je:
- suvremeno (moderno doba) – vrijeme u kojem je autorica pisala (kraj 20. stoljeća)
- nije točno određeno (nema konkretne godine ili datuma)
- odvija se kroz svakodnevne situacije tijekom školskih dana i djetinjstva
Uvod u djelo
E, baš mi nije žao nije klasičan roman s jednom radnjom i samo jednim glavnim junakom. To je zbirka kratkih, živih i duhovitih crtica u kojima Sanja Pilić piše o djetinjstvu, pubertetu, školi, roditeljima, simpatijama, mašti i svakodnevnim situacijama koje djeca vrlo lako mogu prepoznati. U djelu se posebno ističu humor, igre riječi, pogled na svijet iz dječje perspektive i jednostavan jezik prilagođen mladim čitateljima. Zbirka je sastavljena od više ciklusa, među kojima se posebno izdvajaju Takav život, Čudesna ceduljica i Slikar i ptica.👉Kako napisati kratki sadrzaj ?
Kratki sadržaj
Ovo djelo sastoji se od mnogo kratkih priča, pa nema jednu jedinu radnju, nego puno malih događaja iz dječjeg života. U tim pričama upoznajemo djecu koja razmišljaju o sebi, svojem izgledu, školi, roditeljima, prijateljima i prvim simpatijama. Već na početku vidimo dječaka koji se promatra u ogledalu i misli da izgleda čudno, nespretno i smiješno. Primjećuje bubuljicu, dlačicu i prve znakove odrastanja pa mu se čini da pubertet nije nimalo lagan. U toj crtici osjeća se i smijeh i tuga, jer dječak želi biti prihvaćen, ali nije siguran sviđa li se ikome.U drugim crticama djeca se susreću sa školskim dosadama, umorom, nerazumijevanjem odraslih i sitnim svakodnevnim nepravdama. Jedan dječak jedva ostaje budan na satu prirode i mašta o spavanju, dok drugi pokušava shvatiti zašto su odrasli često loše volje, strogi ili previše ozbiljni. Autorica kroz takve prizore pokazuje da djeca jako dobro vide svijet oko sebe i da često primjećuju ono što odrasli zaboravljaju: radost, maštu i jednostavne sitnice. U nekim pričama odnos djece i odraslih nije dobar, ali u nekima jest, pa vidimo da se uz malo strpljenja i razumijevanja svi mogu bolje slagati.
Posebno su zanimljive crtice o prvim simpatijama. U ciklusu Čudesna ceduljica pojavljuje se Mario, dječak koji je zaljubljen i koji sam sebe hrabri porukama na ceduljicama. On pokušava pobijediti sram i strah, a mama ga dodatno ohrabruje. Kada dođe trenutak odlaska u kino, Mario se boji hoće li sve poći dobro, ali Valentina ipak dolazi. Njih dvoje odlaze zajedno, a Mario nakon toga shvaća da je najvažniji sadašnji trenutak. U drugoj priči dječak priča o Marini, šutljivoj i pomalo tužnoj djevojčici koju voli, ali ona s roditeljima odlazi daleko, pa dječak ostaje razočaran i slomljen. U tim pričama vidi se da prve dječje ljubavi mogu biti i lijepe i bolne.
Još jedna simpatična priča govori o dječaku Skipiju koji je zaljubljen u Tajanu Štampar. On joj pokušava pokazati osjećaje na razne načine: cvijećem, porukama i crtežima srca. No Tajana na to ne reagira onako kako bi on htio. Kad mu kaže da je dosadan, Skipi ostaje tužan, ali ipak iz svega nešto nauči i počinje pisati pjesme. Time se pokazuje da odrastanje nije samo veselo, nego i puno malih razočaranja iz kojih čovjek sazrijeva.
Na kraju zbirke pojavljuju se i maštovitije crtice. U priči Slikar i ptica slikar slika ptice koje s platna odlete kao da su žive. Njegova žena to ne razumije, ali on nastavlja vjerovati u ljepotu i čudo. Kad naslika najljepšu pticu, ona ga odvodi u poseban svijet ljepote i vječnosti. Ova priča djeluje poput bajke i pokazuje da dijete treba sačuvati maštu i otvorenost prema onome što ne može odmah objasniti. Tako cijela zbirka spaja humor, svakodnevicu, osjećaje i fantaziju.
Redoslijed događaja
Budući da je ovo zbirka crtica, nema jedne jedinstvene radnje od početka do kraja. Ipak, okvirni redoslijed možemo prikazati ovako:- Upoznajemo dječji pogled na sebe, odrastanje i prve znakove puberteta.
- Pratimo školske situacije, umor, dosadu i dječje misli tijekom nastave.
- Vidimo kako djeca doživljavaju roditelje i svijet odraslih.
- Pojavljuju se priče o obitelji, nerazumijevanju i pokušajima boljeg slaganja.
- Dolaze prve simpatije, zaljubljenosti, sram i nesigurnost.
- Mario se hrabri ceduljicama i odlazi u kino s Valentinom.
- Dječak iz priče o Marini doživljava razočaranje kada se ona odseli.
- Skipi pokušava osvojiti Tajanu, ali ostaje povrijeđen.
- Na kraju dolaze maštovitije i simboličnije crtice poput priče Slikar i ptica.
👉Sta je tema djela ?
Tema djela
Tema djela je dječji i mladenački svijet: odrastanje, škola, odnos s roditeljima, prve simpatije, nesigurnosti, mašta i svakodnevne situacije koje djeca proživljavaju.Ideja djela
Djelo poručuje da djecu treba razumjeti ozbiljno, ali i s toplinom. Odrastanje nije lako, no uz malo humora, strpljenja, razumijevanja i mašte sve postaje lakše. Važno je ostati svoj, prihvatiti sebe, ne izgubiti radoznalost i ne zaboraviti da i male dječje brige mogu biti velike.Opis likova
Mario
Mario je osjetljiv, zaljubljen i pomalo nesiguran dječak. Htio bi biti hrabar, ali ga je strah pokazati osjećaje. Zato piše ohrabrujuće poruke samome sebi. On je dobar primjer dječaka koji prolazi kroz prve simpatije i pokušava skupiti hrabrost.Valentina
Valentina je djevojčica u koju je Mario zaljubljen. Ne djeluje grubo ni zločesto, nego prirodno i smireno. Njezina rečenica da treba živjeti u sadašnjosti pokazuje da razmišlja jednostavno i zrelo.Marina
Marina je tiha, povučena i tužna djevojčica. Često šuti i djeluje usamljeno jer su joj roditelji često odsutni. Ona je lik koji pokazuje da djeca ponekad nose tugu koju drugi ne vide odmah.Dječak koji voli Marinu
On je osjećajan, vjeran i iskren. Jako mu je stalo do Marine i njezin odlazak ga duboko pogađa. Kroz njega vidimo koliko prve dječje emocije mogu biti snažne.
Skipi
Skipi je romantičan, maštovit i uporan dječak. Zaljubljen je u Tajanu i pokušava joj to pokazati cvijećem, porukama i velikim srcem u spomenaru. Iako na kraju bude razočaran, iz toga sazrijeva.Tajana Štampar
Tajana je djevojčica u koju je Skipi zaljubljen. Ona ne uzvraća njegove osjećaje i prema njemu je dosta hladna. Njezin lik pokazuje da ljubav nije uvijek uzvraćena.Slikar
Slikar je maštovit, poseban i nježan lik. On vidi ljepotu ondje gdje je drugi možda ne vide. Njegova priča govori o umjetnosti, slobodi i vjeri u čudo.Analiza djela
Ovo djelo je posebno zato što nije napisano kao duga i komplicirana priča, nego kao niz kratkih crtica. Upravo zato knjiga djeluje lagano, brzo i zanimljivo. Svaka crtica donosi jedan mali događaj, osjećaj ili dječju misao, ali zajedno stvaraju veliku sliku o djetinjstvu i odrastanju. Autorica piše jednostavnim jezikom, često duhovito, a likovi djeluju prirodno jer govore i misle kao stvarna djeca.Velika vrijednost djela je u tome što razumije djecu. Djeca ovdje nisu prikazana kao mala i nevažna, nego kao osobe koje imaju svoje brige, želje, strahove i snove. U djelu se smjenjuju humor, nježnost, ironija, tuga i mašta. Zbog toga je knjiga zanimljiva i vesela, ali ponekad i nježno tužna. Posebno je lijepo što autorica pokazuje da su i odrasli i djeca ponekad u krivu, ali da se mogu bolje razumjeti ako se slušaju.
Jezik i stil
Jezik u djelu je jednostavan, živ i prilagođen djeci. U mnogim crticama pripovijeda se u prvom licu, pa sve djeluje bliže i uvjerljivije. Stil je duhovit, razigran i pun sitnih zapažanja iz svakodnevnog života. U nekim pričama prevladava realističan ton, a u nekima mašta i fantazija.Bilješka o piscu
Sanja Pilić hrvatska je spisateljica rođena 1954. godine u Splitu, a živi i radi u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti, fotografski odsjek, te je radila kao fotografkinja, koloristica i trik-snimateljica na crtanom filmu. Napisala je brojne knjige za djecu i odrasle, a među njezinim poznatijim djelima su O mamama sve najbolje, Nemam vremena, Mrvice iz dnevnog boravka, E, baš mi nije žao i druga. Njezina su djela vrlo čitana, a mnoga se nalaze i na popisu školske lektire.Najpoznatija djela:
Moje mišljenje o djelu
Meni je ovo djelo zanimljivo zato što je veselo, brzo za čitanje i jako blisko djeci. U njemu nema teških i dosadnih objašnjenja, nego puno kratkih priča u kojima se lako možeš prepoznati. Posebno su mi zanimljive crtice o simpatijama jer su smiješne, ali i iskrene. Lijepo je i to što knjiga pokazuje da nije ništa čudno biti nesiguran, zbunjen ili zaljubljen. Djelo mi se sviđa jer je toplo, duhovito i maštovito.Često postavljana pitanja
1. Je li E, baš mi nije žao roman?Nije. To je zbirka kratkih crtica za djecu i mladež, a ne roman s jednom radnjom.
2. O čemu govori ova knjiga?
Govori o odrastanju, školi, roditeljima, dječjim osjećajima, prvim simpatijama i mašti.
3. Tko su najvažniji likovi?
Budući da je riječ o zbirci crtica, nema samo jednog glavnog lika. Među važnijim likovima su Mario, Valentina, Marina, Skipi, Tajana i slikar.
4. Kakav je stil pisanja Sanje Pilić u ovom djelu?
Stil je jednostavan, duhovit, lepršav i prilagođen djeci. Česte su igre riječi i pogled na svijet iz dječje perspektive.
5. Koja je glavna poruka djela?
Glavna poruka je da treba razumjeti dječji svijet, prihvatiti odrastanje kao prirodan dio života i ne izgubiti maštu, radoznalost i dobrotu.
Pogledaj druga djela iz 3 razreda = https://www.lektirko.com/p/3-razred.html