Lektira za 6. razred
Duhovit i ozbiljan roman o četrnaestogodišnjem dječaku koji traži oca, vlastiti identitet i mjesto u obitelji, a pritom uči da se zrelost pokazuje odgovornošću prema drugima.
Ukratko: Olfi ima četrnaest godina i jedini je dječak u kući punoj žena. Oca nikada nije upoznao. Kada pročita članak o utjecaju muškog odgoja, a zatim čuje razgovor starijih sestara o Edipovu kompleksu, počinje se pitati je li s njim nešto pogrešno. Potraga za ocem pretvara se u priču o obiteljskoj tajni, prvoj ljubavi, nasilju u obitelji i učenju da nijedno dijete ne smije ostati samo sa svojim problemom.
Osnovni podaci o djelu
| Izvorni naslov | Olfi Obermeier und der Ödipus |
|---|---|
| Autorica | Christine Nöstlinger, austrijska književnica za djecu i mlade |
| Književni rod | Epika |
| Književna vrsta | Realistični, obiteljski i humoristični roman za mlade |
| Mjesto radnje | Beč te manje mjesto izvan Beča u kojem živi Olfijev otac |
| Vrijeme radnje | Suvremeno doba u odnosu na nastanak romana, približno osamdesete godine 20. stoljeća |
| Pripovjedač | Olfi pripovijeda u prvom licu, iz tinejdžerske perspektive |
| Hrvatski prijevod | Štefanija Halambek; hrvatska izdanja nakladnika Znanje objavljivana su od 1998. godine |
Napomena o naslovu: Hrvatski naslov Olfi među ženama naglašava njegov život u velikoj ženskoj obitelji. Izvorni njemački naslov spominje Edipa jer upravo razgovor o Edipovu kompleksu pokreće Olfijev strah i potragu za ocem.
Tema, ideja i pouka
Tema
Odrastanje četrnaestogodišnjeg Olfija, njegova potraga za nepoznatim ocem i vlastitim identitetom te suočavanje s obiteljskim tajnama i problemima koje odrasli pokušavaju prešutjeti.
Ideja
Za zdravo odrastanje nisu presudni unaprijed zadani obiteljski obrasci, nego iskrenost, ljubav, sigurnost i odrasli koji su spremni ozbiljno saslušati dijete.
Pouka
Na pitanja o vlastitu podrijetlu imamo pravo tražiti iskrene odgovore. Kada je dijete izloženo nasilju, šutnja nije zaštita: potrebno je potražiti pomoć pouzdane odrasle osobe i nadležnih službi.
Olfi među ženama – kratak sadržaj
Wolfgang Obermeier, kojega svi zovu Olfi, ima četrnaest godina i živi u Beču u neobičnom, bučnom i vrlo ženskom kućanstvu. S njim su majka, baka, prateta, dvije tete i dvije starije sestre. Sedam žena brine o njemu, savjetuje ga i miješa se u njegov život. Olfi ih voli, ali mu njihova stalna pažnja često teško pada. Posebno ga muči to što ne poznaje oca i što se u kući o njemu gotovo ne govori.
Jednoga dana Olfi na satu matematike čita članak iz psihološkog časopisa. U njemu se tvrdi da djeca koju odgajaju muškarci navodno postižu bolji rezultat na testovima inteligencije od djece koju odgajaju žene. Iako je takvu tvrdnju pogrešno prihvatiti kao pravilo, Olfi je doživljava osobno. Odjednom mu se čini da je njegov školski neuspjeh posljedica toga što živi samo sa ženama. Umnožava članak i lijepi ga po kući, kao provokaciju i kao poruku da njegove teškoće nitko ne razumije.
Njegova se nesigurnost povećava kada slučajno čuje razgovor starijih sestara. One govore o neriješenom Edipovu kompleksu i mogućim posljedicama odrastanja bez oca. Olfi ne razumije dobro stručne izraze, ali ih povezuje sa sobom i počinje strahovati da će njegov život krenuti pogrešnim smjerom. Umjesto da mirno pita odrasle, on dramatizira, istražuje značenje pojmova i pokušava sam postaviti dijagnozu.
Odluka je donesena: mora pronaći oca. U zaključanoj ladici otkriva majčine stare dnevnike. Iz njih saznaje da se njegov otac zove Johannes Müller, da je bio mlađi od majke, da je volio slobodan život i da nije bio spreman za obitelj. Olfi također pronalazi trag koji ga vodi do kafića Muxeneder. Ondje ne nalazi oca, ali upoznaje djevojku Joschi.
Joschi je samostalna, snalažljiva i izravna. Sluša Olfijevu priču bez podsmijeha i pristaje mu pomoći. Preko poznanstava dolazi do podataka o Johannesu Mülleru: živio je u Grčkoj, radio različite poslove, pomagao grčkim radnicima kao prevoditelj i poslije se preselio u manje mjesto izvan Beča. Dok zajedno istražuju, Olfi i Joschi postaju bliski. Njihova bliskost izaziva ljubomoru djevojke Ulli, s kojom je Olfi započeo vezu više iz sažaljenja i zbunjenosti nego iz stvarne zaljubljenosti.
U Olfijevu društvu nastaje dodatni nered nakon zabave na kojoj tinejdžeri piju, puše i unište dio cvijeća u stanu. Ulli, povrijeđena i ljubomorna, o Joschi govori ružne i neprovjerene stvari. Olfi se prvi put mora zapitati koliko je lako nekoga osuditi na temelju glasina. Uskoro doznaje da se iza Joschine samouvjerenosti krije ozbiljan problem: boji se vratiti kući jer je otac nasilan prema njoj.
Joschi dolazi Olfiju i traži sigurnost. Olfi očekuje da će njegova majka, koja je pravnica, odmah razumjeti ozbiljnost situacije. Međutim, odrasli je u početku ne shvate dovoljno ozbiljno. Olfi je ogorčen jer vidi da se odrasli znaju baviti sitnim pravilima i njegovim ocjenama, a istodobno ne prepoznaju kada je djetetu doista potrebna zaštita.
Olfi i Joschi zato bježe i odlaze potražiti Johannesa Müllera. Putovanje je za Olfija istodobno uzbudljivo i bolno: toliko je dugo zamišljao susret s ocem da ne zna što može očekivati. Kada ga napokon upozna, pred njim nije savršeni junak koji će izbrisati sve stare probleme, nego stvaran čovjek s vlastitim slabostima i životom koji je godinama vodio bez sina.
Johannes objašnjava svoj nekadašnji odnos s Olfijevom majkom i traži od Olfija da joj se javi. Majka dolazi po njega, ali Olfi odbija vratiti se kući dok se ne pronađe sigurno rješenje za Joschi. Njegova potraga za ocem tako prestaje biti samo osobna pustolovina. Olfi prvi put jasno i uporno zastupa nekoga tko je ranjiviji od njega.
Majka napokon ozbiljno djeluje. Uključuje socijalnu radnicu i zajedno s Johannesom razgovara s Joschinim ocem. Pod pritiskom mogućeg službenog postupka on pristaje da Joschi bude smještena u dom, gdje neće biti izložena njegovu nasilju. To nije bajkovito rješenje svih njezinih problema, ali je početak sigurnijeg života.
Na kraju Olfi ne dobiva idealnu obitelj kakvu je zamišljao. Dobiva nešto važnije: istinu o ocu, realniji pogled na majku i jasniju sliku o sebi. Shvaća da odrastanje među ženama nije razlog njegovih školskih ili osobnih poteškoća. Njegova obitelj jest naporna i nesavršena, ali u njoj postoje ljubav i pripadnost. Susret s Joschi pokazuje mu i da zrelost nije u dokazivanju muškosti, nego u suosjećanju, odgovornosti i spremnosti da se suprotstavi nepravdi.
Redoslijed događaja
- Četrnaestogodišnji Olfi živi s majkom i još šest žena, bez oca kojega nikada nije upoznao.
- Na satu matematike čita članak o utjecaju muškog odgoja na dječju inteligenciju.
- Članak umnožava i lijepi po kući, kriveći žensko kućanstvo za svoje školske teškoće.
- Čuje sestre kako razgovaraju o Edipovu kompleksu i počinje se nepotrebno plašiti za vlastiti razvoj.
- U majčinim dnevnicima otkriva podatke o svom ocu Johannesu Mülleru.
- Trag ga vodi u kafić Muxeneder, gdje upoznaje Joschi.
- Joschi pristaje istražiti gdje Johannes živi, a ona i Olfi postaju sve bliskiji.
- Ulli postaje ljubomorna i širi ružne tvrdnje o Joschi.
- Nakon neuspjele zabave Olfi se sukobljava s obitelji i vršnjacima.
- Joschi priznaje da se boji nasilnog oca i da se ne može sigurno vratiti kući.
- Olfijeva majka u početku ne shvaća njezinu opasnost dovoljno ozbiljno.
- Olfi i Joschi odlaze iz Beča i pronalaze Johannesa Müllera.
- Olfi razgovara s biološkim ocem i saznaje više o prošlosti svojih roditelja.
- Majka dolazi po Olfija, ali on traži da se najprije pomogne Joschi.
- U rješavanje slučaja uključuje se socijalna služba.
- Joschi dobiva sigurniji smještaj, a Olfi se vraća kući zreliji i pomireniji sa svojom obitelji.
Opis likova
Wolfgang Olfi Obermeier
Glavni lik i pripovjedač ima četrnaest godina. Duhovit je, nagao, tvrdoglav i sklon pretjerivanju. Često se služi ironijom jer tako skriva nesigurnost. Osjeća se zarobljeno među sedam žena koje ga vole, ali mu ne ostavljaju dovoljno privatnosti. Nepoznavanje oca u njemu stvara prazninu koju pokušava objasniti površnim psihološkim tvrdnjama.
Olfi na početku misli uglavnom na sebe: na ocjene, muškost, ljubavne probleme i obitelj koja ga živcira. Tijekom potrage sazrijeva. Kada inzistira da se Joschi zaštiti, pokazuje hrabrost i empatiju. Njegov najveći napredak nije pronalazak oca, nego spoznaja da identitet ne dobivamo od jedne osobe, već ga gradimo vlastitim izborima.
Joschi
Djevojka koju Olfi upoznaje u kafiću djeluje samouvjereno, snalažljivo i neovisno. Pomaže mu pronaći oca i ne dopušta da je lako uplaše tuđa mišljenja. Iza čvrstog ponašanja krije strah od nasilnog oca. Njezina priča daje romanu ozbiljnu dubinu: pokazuje da dijete može izgledati snažno, a ipak hitno trebati zaštitu. Joschi nije samo Olfijeva simpatija nego ravnopravna osoba čija sudbina potiče njegovu promjenu.
Olfijeva majka
Samostalna je, obrazovana pravnica koja je sina odgojila bez partnera. Voli ga i želi mu dobro, ali o njegovu ocu dugo šuti i naviknuta je odlučivati umjesto njega. Kada Joschi prvi put zatraži pomoć, ne reagira dovoljno brzo. Kasnije priznaje ozbiljnost problema, uključuje socijalnu službu i koristi svoje znanje kako bi djevojku zaštitila. Zato nije prikazana ni kao savršena ni kao loša majka, nego kao odrasla osoba koja može pogriješiti i zatim preuzeti odgovornost.
Johannes Müller
Olfijev biološki otac u mladosti je bio slobodnog duha i nije bio spreman za obiteljsku odgovornost. Živio je u Grčkoj, radio kao konobar i prevoditelj te pomagao grčkim radnicima. Olfi ga godinama zamišlja, ali susret ruši idealiziranu sliku. Johannes ne može nadoknaditi propušteno jednim razgovorom, no uključuje se u rješavanje Joschina problema i pokazuje da ipak može učiniti nešto odgovorno.
Sedam žena u Olfijevu domu
Majka, baka, prateta, dvije tete i dvije starije sestre tvore veliku obiteljsku zajednicu. One su izvor topline, svađe, savjeta, kontrole i humora. Olfi ih često prikazuje kao jedinstveni blok, ali roman postupno otkriva da problem nije u tome što su žene. Problem nastaje kada se o važnim stvarima ne razgovara otvoreno i kada se tinejdžeru ne dopušta dovoljno samostalnosti.
Ulli Ullermann
Olfijeva školska poznanica, zvana Erbswurstsuppe, zaljubljena je u njega. Olfi ulazi u odnos s njom bez prave sigurnosti u vlastite osjećaje, što nije pošteno ni prema njemu ni prema Ulli. Kada se pojavi Joschi, Ulli reagira ljubomorno i prenosi neprovjerene priče. Njezin lik pokazuje koliko nezrelost i povrijeđenost mogu lako prijeći u ogovaranje.
Axel
Olfijev prijatelj i sugovornik. Predstavlja vršnjački svijet u kojem se ozbiljna pitanja često prikrivaju šalama, ali u kojem Olfi ipak može izgovoriti ono što pred obitelji teško priznaje.
Analiza djela
Potraga za ocem zapravo je potraga za sobom
Olfi vjeruje da bi pronalazak oca mogao objasniti gotovo sve: loše ocjene, nesigurnost, odnos prema djevojkama i osjećaj da se razlikuje od drugih. To je razumljiva tinejdžerska želja za jasnim odgovorom. Roman, međutim, odbija jednostavno rješenje. Johannes nije čarobni nedostajući dio koji će Olfija odmah učiniti sigurnim i zrelim. Susret s njim važan je zato što uklanja tajnu, ali Olfi svoj karakter mora izgraditi sam.
Obitelj može biti drukčija, ali ipak prava
Naslov ističe činjenicu da Olfi živi među ženama, a njegov humor često počiva na osjećaju da ga one nadgledaju sa svih strana. Autorica ipak ne tvrdi da dječaku nužno nedostaje muški odgoj. Upravo suprotno, ona ismijava površne podjele na muške i ženske osobine. Olfijeva obitelj nije problem zato što nema tradicionalan oblik, nego zato što odrasli skrivaju prošlost i ponekad zaboravljaju slušati ga.
Humor kao način govorenja o ozbiljnim stvarima
Olfijev glas je zabavan, pretjeran i često ironičan. On velike teorije primjenjuje na male svakodnevne probleme, dramatizira razgovore i svoje ukućanke prikazuje kao organiziranu silu protiv jednoga dječaka. Zbog toga se roman brzo čita. Ipak, humor ne poništava ozbiljne teme. Naprotiv, on čitatelju omogućuje da lakše uđe u priču o napuštanju, obiteljskoj šutnji i nasilju.
Odrasli nisu uvijek u pravu
Nöstlinger ne dijeli likove jednostavno na pametne odrasle i neiskusnu djecu. Olfi donosi nepromišljene odluke, ali ispravno prepoznaje da Joschi treba pomoć. Njegova majka ima pravno znanje, ali u početku ne vidi hitnost situacije. Tek kada posluša djecu i djeluje zajedno s drugim odgovornim osobama, dolazi do sigurnijeg rješenja. Poruka je jasna: autoritet vrijedi samo ako je povezan s pažnjom i odgovornošću.
Joschina priča mijenja značenje romana
U početku se čini da će sve biti usmjereno na Olfijeve brige. Pojavom Joschi perspektiva se širi. Olfi ima obitelj koja ga ponekad guši brigom; Joschi nema sigurnost ni u vlastitom domu. Usporedba ga ne uči da su njegovi osjećaji nevažni, nego da može istodobno tražiti odgovore za sebe i primijetiti tuđu nevolju. To je najvažniji korak njegova sazrijevanja.
Motivi i simboli
| Otac | Predstavlja Olfijevu potrebu da upozna vlastito podrijetlo, ali i njegovu sklonost da od nepoznate osobe očekuje rješenje svih problema. |
|---|---|
| Majčin dnevnik | Simbol je skrivene obiteljske prošlosti. Olfiju daje odgovore, ali njegovo tajno čitanje istodobno otvara pitanje privatnosti i povjerenja. |
| Članak iz časopisa | Pokazuje opasnost nekritičnog prihvaćanja pojednostavljenih psiholoških tvrdnji. Olfi ga koristi kao dokaz prije nego što razumije što zapravo čita. |
| Kuća puna žena | Istodobno je mjesto ljubavi, sigurnosti, buke i pretjerane kontrole. Na kraju postaje simbol nesavršene, ali stvarne pripadnosti. |
| Putovanje | Vanjski put do oca prati Olfijev unutarnji put od sebične zaokupljenosti sobom prema odgovornosti za Joschi. |
| Edipov kompleks | U romanu nije stručna dijagnoza Olfija, nego povod za humor i prikaz dječakova straha kada složene pojmove tumači bez dovoljno znanja. |
Kompozicija djela
- Uvod: upoznajemo Olfija, sedam žena s kojima živi, školu i nezadovoljstvo zbog odsutnog oca.
- Pokretanje radnje: članak iz časopisa i razgovor sestara navode ga da posumnja u sebe i počne tražiti oca.
- Zaplet: čita majčine dnevnike, upoznaje Joschi i uz njezinu pomoć pronalazi trag do Johannesa.
- Razvoj radnje: Olfijevi ljubavni i školski problemi isprepleću se s Joschinim strahom od nasilnog oca.
- Vrhunac: Olfi i Joschi odlaze Johannesu, a Olfi odbija povratak dok se djevojci ne osigura pomoć.
- Rasplet: odrasli uključuju socijalnu službu, Joschi odlazi na sigurnije mjesto, a Olfi se vraća kući s realnijom slikom o ocu i vlastitoj obitelji.
Jezik, stil i pripovijedanje
Roman je pripovijedan u prvom licu pa svijet upoznajemo kroz Olfijeve misli, pogrešne zaključke i duhovite komentare. Takav pripovjedač nije potpuno pouzdan: Olfi često pretjeruje i ne razumije odmah ponašanje drugih, ali upravo zato djeluje uvjerljivo kao četrnaestogodišnjak.
Jezik je razgovoran, brz i blizak mladom čitatelju. Autorica upotrebljava ironiju, komične nesporazume, živ dijalog i neobične nadimke. Ispod laganog tona nalaze se ozbiljni društveni problemi. Kontrast između duhovita pripovijedanja i Joschine teške situacije pojačava poruku da se pravi problem ne smije previdjeti samo zato što se junak često šali.
Značenje naslova
Naslov Olfi među ženama odmah sažima njegov osjećaj izdvojenosti. On sebe vidi kao jedinog predstavnika muškog svijeta u kući u kojoj svi ostali imaju pravo komentirati njegov život. Naslov je pomalo humorističan, ali i namjerno provokativan. Do kraja romana postaje jasno da žene nisu prepreka njegovu odrastanju. Veći su problem prešućena pitanja, nedostatak privatnosti i njegova početna potreba da za vlastite teškoće okrivi okolinu.
Bilješka o autorici
Christine Nöstlinger rođena je 13. listopada 1936. u Beču, a umrla je 28. lipnja 2018. Bila je jedna od najvažnijih europskih autorica za djecu i mlade. Pisala je romane, priče, pjesme, radijske tekstove i novinske kolumne. U središte svojih knjiga stavljala je djecu kakva doista jesu: duhovitu, zbunjenu, ljutitu, ranjivu i sposobnu kritički promatrati odrasle.
Njezina djela često govore o svakodnevnim obiteljima, razvodu, školi, odgoju, društvenim razlikama i pravu djeteta da bude saslušano. Dobila je najvažnija međunarodna priznanja za književnost za mlade: Nagradu Hans Christian Andersen 1984. i Memorijalnu nagradu Astrid Lindgren 2003. godine.
Moje mišljenje o djelu
Roman mi je zanimljiv zato što ne govori mladima s visine. Olfi nije savršen junak: ponekad je sebičan, nepravedan i smiješno uvjeren da razumije psihologiju. Upravo zbog tih pogrešaka djeluje stvarno. Najbolji dio njegova razvoja vidi se kada prestane misliti samo na susret s ocem i počne se boriti da Joschi dobije sigurnost.
Svidjelo mi se i to što knjiga ne daje jednostavan odgovor na pitanje što čini dobru obitelj. Olfi ne dobiva idealnog oca, a njegov dom ne postaje miran i savršen. Ipak, postaje iskreniji. Djelo zato poručuje da obitelj nije slika bez problema, nego zajednica u kojoj se mora razgovarati, priznavati pogreške i štititi onoga tko je slabiji.
Slična tema odrastanja Poljubit ću je uskoro, možda – lektira Roman o prvoj ljubavi, nesigurnosti i sazrijevanju mladog junaka.Pitanja i odgovori
Tko je napisao roman Olfi među ženama?
Napisala ga je austrijska književnica Christine Nöstlinger.
Koliko Olfi ima godina?
Olfi ima četrnaest godina.
S koliko žena Olfi živi?
Živi sa sedam žena: majkom, bakom, pratetom, dvjema tetama i dvjema starijim sestrama.
Zašto Olfi počinje tražiti oca?
Uznemire ga članak o odgoju djece i razgovor sestara o Edipovu kompleksu. Zaključuje da bi odsutnost oca mogla biti razlog njegovih problema te želi saznati tko je i gdje živi.
Kako se zove Olfijev otac?
Zove se Johannes Müller.
Tko pomaže Olfiju u potrazi?
Najviše mu pomaže Joschi, djevojka koju upoznaje u kafiću Muxeneder.
Koji je Joschin glavni problem?
Ne osjeća se sigurno kod kuće jer je otac nasilan prema njoj. Zato joj je potrebna zaštita odraslih i socijalne službe.
Kako Olfi pokazuje da je sazrio?
Ne pristaje vratiti se kući dok odrasli ozbiljno ne pomognu Joschi. Prestaje misliti samo na sebe i preuzima odgovornost za drugu osobu.
Koja je glavna poruka romana?
Djetetu su najpotrebniji sigurnost, ljubav, iskren razgovor i odgovorni odrasli. Oblik obitelji manje je važan od odnosa unutar nje.
Koji je izvorni naslov djela?
Izvorni njemački naslov glasi Olfi Obermeier und der Ödipus.
