Lesi se vraća kući - Lektira, Kratki sadržaj & Kompozicija (Eric Knight)

Eric Knight · lektira za učenike

Lesi se vraća kući

Jedna ovčarka. Stotine milja nepoznatih putova. I dječak koji je više nije očekivao. Priča o privrženosti koja se ne može kupiti novcem.

Roman za djecuKratki sadržajLikovi i analiza
Lesi se vraća kući – Eric Knight; dječak Joe i njegova vjerna škotska ovčarka pred obiteljskim domom
Lesi se vraća kući – škotska ovčarka ponovno nalazi put do Joea.

Lesi je svakoga dana čekala Joea pred školom, uvijek u isto vrijeme. Kada je njegova obitelj zbog neimaštine morala prodati psa, činilo se da je toj navici zauvijek došao kraj. Ali Lesi je iz daleke Škotske krenula na put za koji nitko nije vjerovao da ga može prijeći.

Osnovni podaci o djelu

AutorEric Knight (1897. – 1943.)
Izvorni naslovLassie Come-Home
Prvo izdanje1940. (pripovijetka 1938.)
Književni rodEpika
Vrsta djelaPustolovni roman o životinji za djecu
Glavni likLesi (Lassie), škotska ovčarka
Mjesto radnjeYorkshire, Škotska i put prema Greenall Bridgeu
Vrijeme radnje1930-e, doba gospodarske krize
PripovjedačU trećem licu
Glavna misaoVjernost, pripadnost i suosjećanje jači su od udaljenosti i bogatstva

Kratki sadržaj – Lesi se vraća kući

U rudarskom mjestu Greenall Bridgeu u engleskoj pokrajini Yorkshire gotovo su svi poznavali Lesi. Bila je lijepa škotska ovčarka guste, trobojne dlake, ponos obitelji Carraclough, ali i pas kojem su se divili susjedi. Svakoga je školskog dana točno u četiri sata dolazila pred školu čekati dječaka Joea. Nije joj trebalo govoriti kamo treba poći. Čim bi se približilo vrijeme završetka nastave, krenula bi poznatim putem, a Joe bi je ugledao čim izađe među ostalu djecu. Taj je susret bio najljepši dio njihova dana.

Joe je živio s majkom i ocem Samom, rudarom koji je teško radio kako bi prehranio obitelj. U kući nije bilo mnogo novca, ali Lesi je imala svoje mjesto uz ognjište i među njima je živjela kao član obitelji. Sam je bio ponosan na nju. Bogati vojvoda od Rudlinga godinama ju je želio kupiti, ali otac nije pristajao ni kada je vojvoda nudio lijep novac. Znao je koliko pas znači njegovu sinu. Sve se promijenilo kada je rudnik u kojem je radio zatvoren i kada je obitelj ostala bez sigurnih prihoda.

Sam se dugo opirao onome što je smatrao izdajom dječakova povjerenja, ali glad i neplaćeni troškovi nisu nestajali. Na kraju je za petnaest funti prodao Lesi vojvodi od Rudlinga. Nije to učinio zato što je prestao voljeti životinju, nego zato što više nije vidio drugi način da pomogne obitelji. Joe isprva nije znao ništa o prodaji. Poslije škole došao je na uobičajeno mjesto, pogledao niz ulicu i čekao. Lesi se nije pojavila. Tek je kod kuće saznao što se dogodilo. Nije mogao razumjeti kako se pas koji ga je uvijek dočekivao odjednom može više ne vratiti.

U vojvodinu uzgajalištu Lesi je dobivala hranu i bila okružena psima, ali za nju to nije bio dom. Uzalud su joj donosili obroke. Postajala je nemirna upravo u vrijeme kada je trebala čekati Joea, obilazila je ogradu i tražila izlaz. O njoj se brinuo čuvar pasa Hynes, koji njezino ponašanje nije razumio. Kad je prvi put pobjegla i pojavila se pred dječakovom školom, Joe je bio izvan sebe od sreće. Ipak, njegova obitelj nije mogla zadržati psa koji je sada pripadao vojvodi. Pošteni Sam morao ju je vratiti.

Nije prošlo dugo, a Lesi je ponovno pronašla put do Joea. Dječaku je svaki njezin povratak budio nadu da će ipak ostati zajedno, ali stvarnost je bila drukčija. Otac ga je podsjećao da se dani ne mogu jednostavno vratiti na staro. Kada je Lesi opet došla, Joe više nije želio mirno gledati kako je odvode. Pobjegao je s njom na prostranu močvaru, nadajući se da će se ondje sakriti. Sam ih je pronašao i, premda je osjećao sinovu bol, objasnio mu da pas mora biti vraćen. Joe je tada prvi put snažno osjetio kako siromaštvo može odlučivati i o onome što ljudi najviše vole.

Lesi je i treći put pokazala da se ne može priviknuti na život daleko od dječaka. Vojvoda se naljutio na njezine neprestane bjegove i zaključio da je treba odvesti dovoljno daleko da se više ne može vratiti. Na svom imanju na sjeveru Škotske imao je pseće nastambe i ondje ju je odlučio držati. Stotine kilometara od Yorkshirea, okružena nepoznatim mirisima i hladnijim krajolikom, Lesi nije mogla prepoznati nijedan put prema Joeovoj školi. Izgledalo je kao da je njihovu prijateljstvu konačno došao kraj.

Na škotskom imanju živjela je i vojvodina unuka Priscilla. Za razliku od odraslih koji su vidjeli lijepog i vrijednog rasnog psa, ona je primjećivala koliko je Lesi nesretna. Kad je saznala za njezino prijateljstvo s Joeom, počela je razumijevati zašto pas uporno odbija miran život kod novih vlasnika. Hynes ju je držao zatvorenu i pod nadzorom, ali Priscilla je željela da životinja barem malo osjeti slobodu. Kad joj se pružila prilika, pomogla joj je da izađe. Lesi nije zastala. Instinktivno je krenula prema jugu, iako nije mogla znati koliko je dalek i težak put pred njom.

Prvih sati njezino je trčanje bilo brzo i odlučno. Zatim se nad škotskim krajem spustilo nevrijeme. Vjetar je šibao obronke, kiša je natapala zemlju, a munje su osvjetljavale brežuljke. Lesi se sklonila u zaklon među stijenama i ondje pričekala da oluja oslabi. Nitko je nije vodio i nije imala putokaz. Ipak, svaki put kad bi se odmorila, opet je kretala u istom smjeru. Nije pokušavala pronaći bilo kakvu kuću, nego onu jedinu u kojoj je odrasla i iz koje je svakoga dana odlazila po Joea.

Glad je ubrzo postala jednako teška kao i umor. U uzgajalištu joj je hrana redovito bila poslužena, a sada je morala sama pronaći nešto jestivo. U prirodi je osjećala mirise divljih životinja, tražila tragove i učila se snalaziti. Naišla je i na plijen druge životinje te uspjela doći do hrane. Nije to bilo bezbrižno lutanje šumom kakvo bi se moglo vidjeti na lijepoj slici. Svaki zalogaj tražio je trud, a njezina je snaga iz dana u dan slabila.

Na putu joj se ispriječilo veliko jezero. Da je mogla ići ravno, napredovala bi mnogo brže, ali pred sobom je imala vodu kojoj se nije vidio kraj. Zato je morala tražiti prolaz uz obalu, zaobilaziti nepristupačne dijelove i po nekoliko se dana kretati samo da bi došla na drugu stranu toga područja. Poslije je naišla na hladnu, brzu rijeku. Preplivala ju je uz velik napor, a voda i oštre stijene ostavile su posljedice na njezinu tijelu. U šapu joj se zabio trn, počela je šepati i zahvatila ju je groznica. Danima se skrivala i oporavljala prije nego što je smogla snage krenuti dalje.

Taman kada je ponovno mogla hodati, pojavila se nova opasnost. Pastiri su u njoj vidjeli psa lutalicu, možda i opasnost za svoje ovce. Nisu znali da se pred njima nalazi iscrpljena životinja koja samo pokušava doći kući. Jedan ju je čovjek ranio, a na nju su nasrnuli i ovčarski psi. Lesi se morala braniti, iako je već bila izmučena dugim putovanjem. Naposljetku je uspjela pobjeći. Tek kada se našla dovoljno daleko od ljudi i njihovih pasa, mogla je ponovno osjetiti koliko je iscrpljena.

Ni približavanje naseljima nije značilo sigurnost. Ljudi su je gledali kao napuštenog psa, a oni koji su hvatali lutalice pokušali su je zadržati. U jednome takvom susretu Lesi je završila u opasnosti da izgubi slobodu. Ipak, uspjela se osloboditi i nastaviti put, iako je pritom dodatno ozlijedila nogu. Prešla je i rijeku Tweed, prirodnu granicu između Škotske i Engleske na dijelu svojega puta. Značila je korak bliže domu, ali još nije bila dovoljno snažna da bi to mogla osjetiti kao pobjedu. Sve je sporije hodala i na kraju se srušila nedaleko od jedne kuće.

U toj su kući živjeli stariji supružnici Dan'l i Dally Fadden. Pronašli su iznemoglu ovčarku, unijeli je na toplo i pobrinuli se da dobije vode i hrane. Dally joj je strpljivo njegovala rane, a Lesi je napokon mogla spavati bez straha da će je netko tjerati ili loviti. Kako su prolazili dani, oporavljala se i ponovno počela pokazivati zanimanje za ono što se događa izvan kuće. Starci su je zavoljeli. Bilo bi im drago da ostane s njima, jer im je njezino društvo uljepšalo osamljeni život.

Dally je ipak primijetila neobičnu stvar: Lesi je u određeno doba dana postajala nemirna, odlazila prema vratima i kao da je nekoga čekala. Starica je shvatila da se pas ne pokušava samo udaljiti iz njihove kuće. Negdje mora postojati netko tko mu silno nedostaje. Bila je tužna kada je odlučila pustiti Lesi, ali nije htjela zadržavati životinju koja je tako očito željela otići. Vrata su se otvorila i Lesi je, nakon kratkog oklijevanja, ponovno krenula cestom. Dobri ljudi ostali su iza nje, a pred njom se opet prostirao dug nepoznat kraj.

Na putu je zatim upoznala Rowlieja Palmera, putujućeg lončara koji je sa svojim kolima obilazio mjesta, prodavao robu i zabavljao prolaznike. S njim je putovao i mali pas Toots. Rowlie je Lesi ponudio hranu i dopustio joj da ide s njima. Nakon toliko dana samoće, pratnja čovjeka koji nije želio od nje napraviti zatvorenika bila je dobrodošla. Lesi je neko vrijeme hodala pokraj kola i promatrala njihov neobičan život na cesti. Rowlie je znao razgovarati sa svojim životinjama i nasmijati ljude, ali iza njegove vedrine stajalo je mnogo napornog rada.

Jedne noći Rowlieja su napali skitnice i pokušali ga opljačkati. Lesi je zajedno s njegovim malim psom priskočila u pomoć. U metežu je Toots bio u velikoj opasnosti, a Rowlie je ostao potresen napadom na svoje životinje. Lesi je pomogla čovjeku koji joj je pružio utočište, ali nije mogla zaboraviti svoj put. Rowlie je naposljetku shvatio isto što i Dally: ovaj pas mora nekamo stići. Oprostio se od nje i dopustio joj da nastavi sama.

Približavala se zima. Dani su bili sve hladniji, ceste blatne, a potom je počeo padati snijeg. Lesi je bila mršava, ranjena i umorna. Na nekim se mjestima jedva probijala kroz nanose. Njezina lijepa dlaka više nije izgledala kao nekoć, a svaki joj je korak zadavao bol. Ipak, svaki odmor završavao je istim pokušajem: podigla bi se i krenula dalje. Nije znala koliko je kilometara prešla niti je mogla objasniti što je tjera naprijed. Za nju je postojao samo osjećaj da negdje daleko mora biti Joe.

Naposljetku su se počeli pojavljivati poznatiji mirisi i obrisi krajolika. Lesi je još bila toliko slaba da se jedva kretala, ali je prepoznavala kraj u kojem je živjela. Stigla je u Greenall Bridge i pošla prema školi, onako kako je to činila bezbroj puta prije nego što je prodana. U svoje se selo vratila nakon putovanja dugog stotine milja. Bila je prljava, iscrpljena i gotovo neprepoznatljiva, ali njezina stara navika nije nestala: željela je biti ondje kada dječak izađe iz škole.

Joe je u međuvremenu prestao očekivati njezin povratak. Zato mu se prizor pred školom učinio gotovo nemogućim. Ondje je bila njegova Lesi, ona ista ovčarka koju je toliko dugo žalio. Dječak joj je potrčao ususret, a njezina je iscrpljenost govorila više nego što bi bilo kakve riječi mogle opisati. Odveo ju je kući i obitelj je odmah počela brinuti o njoj. Dali su joj toplinu, hranu, mir i njegu. Oporavak nije bio trenutačan: iza Lesi su ostali dugi dani gladi, ozljeda i izloženosti hladnoći. Ipak, napokon je bila na sigurnom.

Sreća je postala pomiješana sa strahom kada su došli vojvoda od Rudlinga i Priscilla. Sam je znao da je psa pošteno prodao i da ga prema dogovoru ne bi smio zadržati. Joe je ponovno strepio da će mu Lesi biti oduzeta. Ali vojvoda je vidio ono što je ranije uporno odbijao shvatiti: ovaj se pas ne može osjećati kod kuće nigdje osim uz dječaka i njegovu obitelj. Uz Priscillinu podršku odlučio je postupiti velikodušno. Pravdao se da to nije njegov pas i nije tražio da ga vrate.

Vojvoda je potom Samu ponudio posao čuvara svojih pasa. Za obitelj je to značilo više od pukog zaposlenja: nakon razdoblja neimaštine dobili su mogućnost sigurnijeg života, a Joe nije morao još jednom izgubiti svoju prijateljicu. Lesi je ostala ondje kamo je toliko dugo putovala. Kraj romana ne briše bol koju su svi prošli, ali pokazuje da poštenje, suosjećanje i privrženost mogu promijeniti nečiju sudbinu. Za Joea je najvažnije bilo jednostavno to što će ga Lesi ponovno čekati.

Redoslijed događaja – tijek radnje

Slijed događaja pomaže razlikovati uzrok, zaplet, najteže trenutke i završetak romana.

  1. Lesi svakoga dana dočekuje Joea pred školom u Greenall Bridgeu.
  2. Rudnik se zatvara, Sam ostaje bez posla i prodaje Lesi vojvodi.
  3. Joe doznaje da je njegov pas prodan i teško prihvaća rastanak.
  4. Lesi se više puta vraća iz vojvodina uzgajališta, ali je obitelj mora vraćati.
  5. Joe pokušava pobjeći s Lesi na močvaru, no otac ih pronalazi.
  6. Vojvoda odvodi Lesi na imanje u Škotskoj kako ne bi mogla ponovno pobjeći kući.
  7. Priscilla razumije njezinu tugu i pomaže joj napustiti imanje.
  8. Lesi kreće prema jugu i sklanja se od oluje.
  9. Traži hranu, obilazi jezero, prelazi hladne rijeke i razbolijeva se.
  10. Susreće neprijateljski raspoložene pastire i njihove pse te druge opasnosti.
  11. Prelazi granicu u Englesku, a stariji par Fadden njeguje je dok se oporavlja.
  12. Dally je pušta da nastavi put jer shvaća da nekoga traži.
  13. Lesi neko vrijeme putuje s lončarom Rowliejem i njegovim psom Tootsom.
  14. Pomaže Rowlieju u nevolji, a zatim nastavlja prema svojem domu.
  15. Sve slabija, kroz zimske uvjete stiže u Greenall Bridge i do Joeove škole.
  16. Joe pronalazi Lesi i obitelj je njeguje.
  17. Vojvoda je odlučuje ostaviti Joeu i Samu nudi posao čuvara pasa.
  18. Lesi ostaje s obitelji kojoj pripada.

Likovi i njihova karakterizacija

Ponašanje likova otkriva više od običnog nabrajanja osobina. Uz svakoga se može navesti i događaj koji dokazuje njegovu dobrotu, hrabrost ili tvrdoglavost.

Lesi (Lassie)

Glavna junakinja, trobojna škotska ovčarka. Privržena je Joeu, izdržljiva, odvažna i uporna. Ne traži luksuz koji joj nude bogati vlasnici, nego želi biti na mjestu koje poznaje i uz dječaka kojem vjeruje. U trenucima velike gladi i bolesti pokazuje instinkt za preživljavanje, a u susretima s dobrim ljudima i sposobnost prihvaćanja pomoći.

Joe Carraclough

Dvanaestogodišnjak koji iskreno voli Lesi. Kada je obitelj proda, osjeća tugu, nemoć i ljutnju. Pokušava je zadržati, čak s njom bježi na močvaru, ali postupno shvaća ozbiljnost obiteljske neimaštine. Njegova privrženost nije prolazna dječja želja; čeka i pamti Lesi i onda kada ne vjeruje da će je ponovno vidjeti.

Sam Carraclough

Joeov otac, pošten rudar kojem se zatvara rudnik. Prodaja psa jedna je od njegovih najtežih odluka. Iako voli Lesi, mora misliti na hranu i sigurnost obitelji. Upravo je njegova poštena odluka da psa svaki put vrati vojvodi znak da nije sebičan ili neodgovoran.

Joeova majka

Praktična, brižna žena koja pokušava održati dom u vrijeme nezaposlenosti. Joeu želi objasniti bolnu obiteljsku odluku. Kad se Lesi vrati potpuno iscrpljena, sudjeluje u njezinu oporavku.

Vojvoda od Rudlinga

Bogat čovjek koji cijeni lijepe rasne pse, ali isprva ne shvaća da Lesi ne može biti sretna u njegovu uzgajalištu. Njegovo završno odustajanje od vlasničkoga prava i ponuda posla Samu pokazuju promjenu: postupno prihvaća važnost veze između psa i dječaka.

Priscilla

Vojvodina unuka, suosjećajna i pažljiva djevojčica. Uočava da Lesi čezne za starim domom. Pomaže joj u Škotskoj i utječe na djedovu konačnu odluku. Pokazuje da razumijevanje životinje može biti važnije od želje da je posjedujemo.

Hynes

Čuvar vojvodinih pasa. Nastoji spriječiti Lesine bjegove i teško razumije njezinu upornost. Zastupa pogled da je dobru životinju dovoljno hraniti i držati pod nadzorom, bez razumijevanja osjećaja pripadnosti.

Dan’l i Dally Fadden

Stariji bračni par koji pronalazi iznemoglu Lesi i njeguje je. Posebno je važna Dally: premda bi željela zadržati psa, prepoznaje njegovu želju za odlaskom i pušta ga. Njihova dobrota nije uvjetovana nagradom.

Rowlie Palmer i Toots

Rowlie je putujući lončar koji s malim psom Tootsom zarađuje prodajući robu i zabavljajući prolaznike. Neko vrijeme pruža Lesi hranu i društvo. Tijekom napada skitnica Lesi mu pomaže, a Rowlie je naposljetku pušta da nastavi svoj put.

Tema, ideja i pouka

Tema

Dugo i opasno putovanje škotske ovčarke Lesi, koja nakon prodaje odlazi iz Škotske prema svojem dječaku Joeu u Yorkshire.

Ideja

Dom se ne određuje samo bogatstvom ili vlasništvom: čine ga privrženost, povjerenje, poznati ljudi i osjećaj pripadnosti.

Pouka

Životinje nisu predmeti. Briga o njima traži osjećaj za njihove potrebe. Poštenje i suosjećanje mogu pomoći čak i kada nas teške životne okolnosti prisile na bolne odluke.

Lesi nije tražila udobniji dom; tražila je svoj dom.

Kompozicija romana

Uvod

Predstavljeni su Lesi, Joe, njegovi roditelji i svakodnevno čekanje pred školom. Obitelj živi skromno u rudarskom mjestu.

Zaplet

Zatvara se rudnik, Sam ostaje bez posla i prodaje Lesi vojvodi. Pas uporno bježi, a zatim ga odvode u daleku Škotsku.

Razvoj radnje

Lesi se vraća prema jugu kroz oluje, glad, ozljede i brojne susrete. Ljudi koji joj pomažu i oni koji je progone izmjenjuju se tijekom putovanja.

Vrhunac

Potpuno iscrpljena i izranjavana, Lesi stiže pred školu u poznatom mjestu i ponovno susreće Joea.

Rasplet

Obitelj njeguje Lesi, vojvoda je odlučuje ostaviti dječaku i Samu nudi posao, pa obitelj ponovno dobiva sigurnost.

Pripovjedač, mjesto i vrijeme radnje

Pripovjedač: roman je pripovijedan u trećem licu. Prati ne samo Joeovu obitelj nego i Lesino ponašanje, njezinu iscrpljenost, strah i neumornu potrebu za povratkom.

Mjesto radnje: Greenall Bridge u Yorkshireu, vojvodino imanje na škotskom sjeveru, škotske planine, rijeke, seoske i gradske ceste te južni put kroz Englesku.

Vrijeme radnje: tridesete godine 20. stoljeća, u doba gospodarske krize i nezaposlenosti rudara. Putovanje se odvija kroz različite vremenske prilike, sve do hladnih zimskih dana.

Motivi i simbolika

Školska vrata i četiri sata

Svakodnevni susret Joea i Lesi. Poznati sat i mjesto postaju simbol uporne vjernosti i povratka.

Duga cesta

Ne označava samo zemljopisnu udaljenost nego i iskušenja koja Lesi mora svladati.

Zima, oluja i rijeke

Prirodne prepreke koje otkrivaju Lesinu izdržljivost i snagu njezine privrženosti.

Topli dom

Suprotnost usamljenosti i opasnosti na putu. Dom za Lesi nije luksuzan uzgajivački prostor nego život s Joeom.

Zatvoreni rudnik

Podsjeća da ekonomska nevolja može razoriti svakodnevicu i prisiliti ljude na odluke koje ne žele donijeti.

Otvorena vrata

Dally i Priscilla puštaju Lesi. Njihov čin pokazuje da ljubav ponekad znači nekoga osloboditi, a ne zadržati.

Jezik i stilske figure

Knightov način pripovijedanja spaja napete opise prirode, psihološki uvjerljive reakcije ljudi i usredotočenost na Lesino ponašanje. Donji primjeri objašnjavaju stilske postupke bez izmišljanja citata.

Epiteti

Opisi hladna rijeka, dug i opasan put te iscrpljena ovčarka pokazuju kako opisni pridjevi mogu dočarati prostor i Lesino stanje. Ovo su primjeri za analizu prizora, a ne doslovno potvrđeni citati iz izvornika.

Personifikacija

Primjer za školsku vježbu: „Zima je zatvorila sve putove.” Zimi se pripisuje ljudski postupak zatvaranja. Rečenica je osmišljena za objašnjenje stilske figure; nije navod iz Knightova romana.

Usporedbe

Primjer za vježbu: „Lesi je čuvala uspomenu na dom kao najveće blago.” Izraz „kao” povezuje dvije stvari kako bi naglasio važnost doma. To nije doslovni citat.

Metafore

Izraz „put prema domu bio je njezina jedina misao” preneseno ističe koliko je Lesi bila zaokupljena povratkom. To je analitička formulacija, ne rečenica preuzeta iz knjige.

Ponavljanje i motiv vremena

Ponavljanje Lesina dolaska pred školu u isto vrijeme naglašava trajnost njezine navike i osjećaj pripadnosti. Četiri sata važan su motiv cijelog romana.

Kontrast

Uspoređuju se bogatstvo vojvodina imanja i skromnost rudarske kuće. Lesi pokazuje da izobilje nije zamjena za bliskost. Suprotstavljaju se i dobri pomagači s ljudima koji je progone.

Gradacija

Opasnosti se postupno pojačavaju: glad, nevrijeme, ozljede, progon, sve hladniji dani i gotovo potpuna iscrpljenost. Time se povećava napetost i važnost završnog susreta.

O piscu – Eric Knight

Eric Knight (1897. – 1943.) bio je književnik rođen u Yorkshireu u Engleskoj. Kao mladić preselio se u Sjedinjene Američke Države, a u pisanju su ga snažno oblikovali sjećanja na engleske rudarske krajeve, život običnih ljudi i ljubav prema psima.

Priča o Lesi prvi je put objavljena u časopisu 1938. godine, a prošireni roman Lassie Come-Home izašao je 1940. Knight je pisao i za odrasle. Među poznatijim naslovima su This Above All, Sam Small Flies Again i Song on Your Bugles. Tijekom Drugoga svjetskog rata služio je u američkoj vojsci i poginuo u zrakoplovnoj nesreći 1943. godine.

Moje mišljenje o djelu

Najviše me dirnuo dio kada Lesi, nakon tolikih nevolja, ponovno dolazi pred Joeovu školu. Nije više ona snažna i lijepo njegovana ovčarka s početka priče. Umorna je, ozlijeđena i jedva se kreće, ali je ipak stigla tamo gdje je oduvijek čekala dječaka. Upravo zbog toga taj susret ima toliku snagu.

Zanimljivo mi je i to što u romanu nisu svi ljudi jednaki. Neki u Lesi vide samo skupocjenog psa, neki je smatraju lutalicom, a neki joj pruže pomoć iako ne znaju čija je. Posebno mi se svidjela Dally, jer ju je bila spremna pustiti iako ju je zavoljela. Shvatila je da se dobrota ne pokazuje tako da nekoga prisilno zadržimo.

Samova prodaja psa isprva mi se činila pogrešnom. Poslije sam razumio da je otac ostao bez posla i da je morao misliti na cijelu obitelj. To ga ne čini lošim čovjekom. Roman me zato podsjetio da se o ljudskim odlukama ne može pošteno suditi bez razumijevanja okolnosti.

Pitanja i odgovori za ponavljanje

  1. Zašto je Lesi svakoga dana dolazila pred školu?

    Imala je čvrstu naviku čekati Joea nakon nastave. To pokazuje njezinu vezanost za dječaka i osjećaj vremena.

  2. Zašto je Sam prodao Lesi?

    Zbog zatvaranja rudnika i neimaštine. Novac je bio potreban obitelji za život.

  3. Koliko ju je vojvoda platio?

    U dostavljenoj obradi i izvorima navodi se petnaest funti.

  4. Zašto Lesi nije bila sretna na vojvodinu imanju?

    Nedostajali su joj Joe i obiteljski dom; sama hrana i udobnost nisu bili dovoljni.

  5. Što je Joe učinio kada se Lesi opet vratila?

    Pokušao je s njom pobjeći i sakriti se na močvari, ali ih je otac pronašao.

  6. Zašto je Lesi odvedena u Škotsku?

    Vojvoda je mislio da se iz tolikog udaljenog kraja više neće moći vratiti Joeu.

  7. Tko joj je pomogao pobjeći u Škotskoj?

    Priscilla, vojvodina unuka, prepoznala je njezinu tugu i pomogla joj napustiti imanje.

  8. S kojim se opasnostima Lesi suočila?

    S olujama, glađu, opasnim rijekama, ozljedama, pastirskim psima, hvatačima pasa i zimskom hladnoćom.

  9. Tko su Dan’l i Dally Fadden?

    Stariji supružnici koji su pronašli iznemoglu Lesi, njegovali je i na kraju pustili da nastavi put.

  10. Tko je Rowlie Palmer?

    Putujući lončar koji je s malim psom Tootsom neko vrijeme primao Lesi u svoje društvo.

  11. Kako se Lesi vratila Joeu?

    Nakon dugog puta stigla je u Greenall Bridge i došla pred školu na poznato mjesto.

  12. Zašto vojvoda na kraju ne uzima Lesi?

    Shvaća da pripada Joeovoj obitelji i velikodušno se pravi da je ne prepoznaje.

  13. Što vojvoda ponudi Samu?

    Posao čuvara svojih pasa, čime obitelji pomaže da se osigura.

  14. Koja je glavna tema romana?

    Vjernost psa i njegova borba da se vrati dječaku kojemu je privržen.

  15. Koja je ključna razlika između teme i pouke?

    Tema govori o čemu je roman; pouka je ono što iz priče možemo naučiti o odanosti, dobroti i brizi za životinje.

Zadatci za samostalan rad

Odaberi najmanje tri zadatka. Odgovaraj vlastitim riječima i tvrdnje o likovima poveži s konkretnim postupcima iz priče.

  1. Prepričaj događaje od zatvaranja rudnika do Lesina odlaska u Škotsku bez gledanja u tekst.
  2. Objasni zašto Sam ne bi bio pošteno opisan kao čovjek koji ne voli svoga psa.
  3. Odaberi tri najteže prepreke tijekom Lesina putovanja i obrazloži svoj izbor.
  4. Napiši pet rečenica o tome kako Priscilla razumije Lesine osjećaje.
  5. Usporedi postupke Dally i vojvode na početku i kraju romana.
  6. Nacrtaj zemljopisnu kartu Lesina puta od škotskog sjevera prema Yorkshireu.
  7. Opiši što za Lesi predstavlja školsko dvorište.
  8. Pronađi u vlastitom primjerku knjige stvarnu usporedbu i napiši na kojoj se stranici nalazi.
  9. Pronađi dva opisa prirode i objasni kako pojačavaju osjećaj opasnosti.
  10. Napiši kratko pismo koje bi Joe mogao napisati Dally kada bi saznao da je pomogla Lesi.
  11. Opiši kako se razlikuju pripovijedanje u trećem licu i Joeovo moguće pripovijedanje u prvom licu.
  12. Objasni zašto završetak romana nije samo sretan slučaj, nego i rezultat pomoći drugih ljudi.

Česta pitanja – Lesi se vraća kući

Tko je napisao roman Lesi se vraća kući?

Pisac je Eric Knight, autor izvorno engleskog romana Lassie Come-Home iz 1940. godine.

Tko je glavni lik romana?

Glavni je lik škotska ovčarka Lesi, čije je putovanje u središtu radnje.

Gdje se odvija radnja?

U Yorkshireu u Engleskoj, na škotskom imanju vojvode od Rudlinga te na dugom putu kroz Škotsku i Englesku.

Zašto je Lesi prodana?

Joeov otac ostao je bez posla nakon zatvaranja rudnika pa je zbog neimaštine morao prodati psa.

Tko joj pomaže tijekom puta?

Među važnim pomagačima su Priscilla, stariji supružnici Dan’l i Dally Fadden te lončar Rowlie Palmer.

Kako završava roman?

Lesi se vraća Joeu, vojvoda dopušta da ostane s obitelji i Samu nudi posao čuvara pasa.

Koja je pouka priče?

Odanost i ustrajnost imaju veliku vrijednost, a suosjećanje je važno i prema životinjama i prema ljudima koji su u nevolji.

Povezane lektire i pomoć u učenju

Ako te zanimaju priče o prijateljstvu, obitelji, životinjama i odrastanju, pogledaj i ove članke na Lektirku.

1 Primjedbe

Napomena za komentare: Ako objava komentara ne uspije, prihvati kolačiće, osvježi stranicu i pokušaj ponovo. Najbolje je napisati običan komentar bez linkova.
Noviji Stariji