Kratki sadržaj zbirke, prepričane odabrane priče, likovi, tema, ideja, pouka, kompozicija, stilske figure i pitanja za ponavljanje.
Hoću i ja! – o djelu
Hoću i ja! Sanje Pilić zbirka je humorističnih kratkih priča i dječjih razmišljanja o životu kod kuće, u školi i među prijateljima. Kroz male, ali djeci važne događaje prikazuje želju za odrastanjem, prve simpatije, ljubomoru, školske brige i osjećaj za pravednost.
U zbirci se izmjenjuju različiti dječji glasovi i događaji, pa nije riječ o romanu s jednim stalnim glavnim junakom. Ostale lektire za 3. razred možeš pronaći u popisu po razredima.
Kratki sadržaj zbirke Hoću i ja!
Zbirka Hoću i ja! sastoji se od kratkih priča koje prikazuju svakodnevni život djece i mladih. Budući da je riječ o zbirci, nema jedne velike radnje kao u romanu. Svaka priča donosi posebnu situaciju, misao, problem ili osjećaj iz dječjeg i tinejdžerskog života.
U pričama se pojavljuju učenici koji imaju mnogo obaveza. Muče ih lektire, domaće zadaće, testovi, točnost, disciplina i izvanškolske aktivnosti. Djeca često osjećaju da odrasli od njih mnogo očekuju, a da ih ponekad ne razumiju dovoljno. Upravo zato naslov Hoću i ja! zvuči kao dječji glas koji želi reći: i ja želim sudjelovati, i ja imam svoje želje, i ja želim biti važan.
Autorica prikazuje djecu koja više nisu sasvim mala, ali još nisu odrasla. To je razdoblje kada se pojavljuju prve ozbiljnije želje, prve simpatije, veća potreba za samostalnošću i jači osjećaj da ih odrasli moraju poštovati. Djeca žele odlučivati, birati, pokušavati i dokazati da mogu više nego što odrasli misle.
U nekim pričama naglašeni su školski problemi. Učenici se suočavaju s ocjenama, obavezama, lektirom, nastavnicima i pravilima. Škola nije prikazana samo kao mjesto učenja, nego i kao prostor prijateljstva, uspoređivanja, sitnih nepravdi, nervoze i smiješnih situacija.
Važna tema je i obitelj. Roditelji se u pričama ponekad pojavljuju kao osobe koje stalno opominju, traže red i očekuju odgovornost. Djeca ih zbog toga mogu doživjeti kao naporne ili prestroge. Ipak, iza roditeljskih zahtjeva često stoji briga. Autorica pokazuje da između djece i roditelja često nastaju nesporazumi jer jedni i drugi svijet gledaju drukčijim očima.
U zbirci se pojavljuju i teme prijateljstva i ljubavi. Djeca i mladi žele biti prihvaćeni u društvu, žele imati prijatelje i žele da ih netko primijeti. Prve simpatije mogu biti zbunjujuće, smiješne i ozbiljne u isto vrijeme. Ono što odraslima izgleda kao sitnica, djetetu ili tinejdžeru može biti vrlo važno.
Posebna vrijednost zbirke je humor. Sanja Pilić ozbiljne teme ne prikazuje teško i mračno, nego ih ublažava duhovitim pogledom. Djeca u njezinim pričama ponekad dramatiziraju, ponekad se bune, ponekad žele više slobode, ali sve to djeluje prirodno i stvarno.
Kroz sve priče provlači se poruka da je odrastanje puno malih sukoba, želja i pitanja. Dijete želi biti samostalno, ali još uvijek treba pomoć. Želi da ga odrasli puste, ali i da ga razumiju. Želi sudjelovati u svijetu oko sebe, ali mora naučiti da svaka sloboda nosi i odgovornost.
Na kraju zbirka ostavlja dojam vedrog, živog i stvarnog prikaza dječjeg i tinejdžerskog života. Ona ne daje jednu veliku pouku, nego mnogo manjih: treba razgovarati, slušati, razumjeti druge, biti odgovoran, ali i sačuvati znatiželju, humor i želju za sudjelovanjem.
Odabrane priče iz zbirke – kratki sadržaji
Svaka od ovih priča može se čitati zasebno. Neke su vedre i smiješne, neke govore o razočaranju, a mnoge pokazuju kako djeca uče razumjeti sebe i druge.
Ako želiš događaje iz pojedine priče složiti vlastitim riječima, koristan je i vodič Što je radnja književnog djela?.
Glavni likovi i pripovjedači
U zbirci se ne pojavljuje samo jedan glavni lik. U središtu su različiti dječaci i djevojčice koji u prvom licu opisuju svoje doživljaje. Čitatelj izravno prati njihove misli, pretjerivanja, nesigurnosti i iznenadne zaključke. Neki su pripovjedači poznati po imenu, a neki ostaju neimenovani.
Njihove osobine: znatiželjni su, maštoviti, duhoviti, povremeno tvrdoglavi i ljubomorni, ali sposobni mijenjati mišljenje i učiti iz iskustva. Na primjer, dječak iz „Hoću i ja!” traži ista prava kao mlađi brat, Perica iz „Opet proljeće” teško se odvaja od igre, a dječak iz „Hrabrost je za hrabre” pokušava pobijediti strah pred simpatijom.
Osobine uvijek treba potkrijepiti postupkom pojedinog lika. Vidi Kako se radi karakterizacija lika.
Sporedni likovi
Sporedni likovi nisu svi dio iste priče. Svaki ima ulogu u doživljaju određenog dječaka ili djevojčice.
Različita djeca u pojedinim pričama govore u prvom licu. Zajednički su im znatiželja, humor, nesigurnost i želja da ih odrasli razumiju.
Dječak iz priča o obitelji i školi. Ne voli kada ga odrasli nazivaju umanjenicama; želi samostalnost i ozbiljniji odnos.
U priči „Opet proljeće” učenik četvrtog razreda kojemu učenje teško pada kada prijatelji vani igraju nogomet.
U priči „Ljeto zove” smiruje dječaka i objašnjava da školske obaveze prethode odmoru. Predstavlja odraslu osobu koja razgovara.
Hana je starija sestra iz priče „Ljeto zove”, a mlađi brat pojavljuje se u naslovnoj priči „Hoću i ja!”. Oboje utječu na dječakovo shvaćanje pravednosti.
Još nerođena mlađa sestra u priči „Baš sam mali!”. Dječak se najprije boji da će zbog nje izgubiti roditeljsku pažnju.
Sunčana je djevojčica koju dječak upoznaje za kiše, a Melisa njegova školska simpatija nakon ljeta. Donose promjenu raspoloženja i prve osjećaje.
Mirna je bolesna djevojčica iz „Zimske priče”, a snjegović maštovit lik koji povezuje dječaka i Mirnu. Prikazuju suosjećanje i prijateljstvo.
Teta Beba pomaže dječaku razumjeti razočaranje u priči „Prijateljstvo”. Prijatelj koji ga iskorištava pokazuje kako se odnosi mogu narušiti.
Djevojčica iz priče „Gimnastika ili sloboda” koja potiče dječakovu želju da se razvija i bavi novim aktivnostima.
Dora je dječakova simpatija u priči „Ljubav nije šala”, a stric Pero daje mu savjete o tome kako se ponašati kada je zaljubljen.
Marica je simpatija iz priče „Hrabrost je za hrabre”; Tonček je bolesni kolega čiji posjet omogućuje prvi pravi razgovor.
Tema, ideja, pouka i kompozicija
Tema djela
Svakodnevno odrastanje osnovnoškolaca: škola, roditelji, prijateljstvo, prve zaljubljenosti, ljubomora, samostalnost, osjećaj za pravdu i potraga za vlastitim identitetom. Pomoć: Što je tema književnog djela?.
Ideja djela
Djeca imaju svoje ozbiljne osjećaje i prava, ali odrastanje uključuje i učenje obaveza, poštovanja i međusobnog razumijevanja. Humor nam pomaže lakše prepoznati vlastite pogreške. Pročitaj i Kako razlikovati temu i ideju.
Pouka
Ne valja se sramiti osjećaja, ali treba pokušati razumjeti i druge. Dobro prijateljstvo temelji se na uzajamnosti, samostalnost dolazi uz odgovornost, a školski i obiteljski problemi lakši su kada o njima razgovaramo.
Kompozicija i redoslijed
Djelo je epizodno: čine ga zasebne kratke priče, a svaka ima vlastiti početak, događaj ili problem i završni obrat, često duhovit. Zbirka zato nema jedan kronološki redoslijed događaja i jedinstven rasplet. U više priča prati se ritam školske godine, praznika i godišnjih doba.
Za učenje kompozicije koristi Vodič o kompoziciji djela.
Pripovjedač
Mnoge priče pripovijedaju dječji pripovjedači u prvom licu. To se vidi iz njihovih izravnih razmišljanja, obraćanja čitatelju, usklika i unutarnjih pitanja. Pripovjedači nisu uvijek ista osoba: ponegdje govori dječak, a ponegdje djevojčica.
Motivi
- školske knjige, ocjene, testovi, učiteljica i raspored sati;
- ljeto, more, kiša, proljeće i snijeg;
- roditelji, braća, sestre, bake i tete;
- igračke, sport, slobodno vrijeme i hobiji;
- prijateljstvo, simpatije, dopisivanje i ljubomora;
- želja da dijete bude prihvaćeno, saslušano i poštovano.
Simbolika i značenje naslova
Naslov „Hoću i ja!” izgovara jednostavnu, ali snažnu dječju želju: i ja želim sudjelovati, odlučivati i biti viđen. Školska torba i knjige često su znak obaveza, ljeto slobode, a izmjena kiše i sunca može označavati promjenu raspoloženja. To nisu simboli u svakoj priči, nego motivi koji u pojedinim događajima dobivaju dodatno značenje.
Stilske figure – primjeri i značenje
Autorica koristi razgovorni dječji govor, kratke rečenice, pitanja, uzvike, ponavljanje, duhovito pretjerivanje i maštovite slike. Sljedeći kratki primjeri preuzeti su iz teksta zbirke:
„Bicikl mi namiguje”
Biciklu se pripisuje ljudska radnja. Tako dječak pokazuje koliko ga privlači igra.
„umoran kao pas”
Umor se uspoređuje s poznatom slikom kako bi opis bio življi.
„plivao u oceanu ljubavi”
Zaljubljenost se prikazuje kao more u kojem se pripovjedač gubi.
„Šmrc! Šmrc!”
Oponaša zvuk plača i naglašava dječakovo pretjerivanje.
„mrkvasti nos”
Slikovit opis snjegovićeva izgleda pojačava vedrinu zimske priče.
Pripovjedači se neprestano pitaju zašto odrasli nešto dopuštaju ili zabranjuju, a ponavljanjem svojih želja pojačavaju humor i osjećaj nestrpljivosti.
Osjećaji, sukobi i promjene likova
Na prvi pogled priče su pune smiješnih situacija, ali iza humora često stoji važan osjećaj. Dječak koji se buni zbog brata zapravo želi ravnopravnu pažnju. Juraj, kojemu svi tepaju, želi da ga drugi shvate ozbiljno. Dijete razočarano u prijatelja uči da ne smije stalno davati, a ništa ne dobivati zauzvrat. Dječak koji se boji razgovarati s Maricom uči da je prvi korak najteži.
Upravo su te male promjene važne: likovi ne postaju odrasli preko noći, ali nakon nekog događaja razumiju više nego prije. Za lakše ponavljanje pogledaj Kako najlakše naučiti lektiru.
Pitanja i odgovori
Je li „Hoću i ja!” roman s jednim glavnim likom?
Ne. To je zbirka zasebnih kratkih priča. U njima se pojavljuju različiti pripovjedači i likovi.
Što dječak želi u naslovnoj priči?
Želi da i njemu bude dopušteno ponijeti omiljene stvari na more, kao mlađem bratu koji plačem dobije što želi.
Što dječak shvaća u priči „Prijateljstvo”?
Da prijateljstvo mora biti obostrano i da osoba koja ga iskorištava nije pravi prijatelj.
Zašto je priča „Zimska priča” posebna?
U njoj se stvarnost i mašta povezuju kroz razgovor sa snjegovićem, a središnja je vrijednost suosjećanje prema Mirni.
Kakvi su pripovjedači u zbirci?
To su različita djeca koja često govore u prvom licu, uz mnogo humora, pitanja i neposrednog izražavanja osjećaja.
Koja je glavna pouka zbirke?
Važno je slušati druge, razumjeti vlastite osjećaje i prihvaćati odgovornost dok odrastamo.
Zadaci za samostalni rad
- Usporedi dva lika. Zašto se Juraj iz priče „Kako me zovu?” i dječak iz „Baš sam mali!” različito odnose prema tome da su „veliki”?
- Prepričaj jednu priču. Odaberi „Zimsku priču” ili „Hrabrost je za hrabre” i napiši radnju u 8–10 svojih rečenica.
- Pronađi problem i rješenje. Objasni zašto je dječak iz priče „Prijateljstvo” razočaran.
- Pronađi stilske figure. U jednoj pročitanoj priči izdvoji personifikaciju ili usporedbu i objasni njezin učinak.
- Iznesi mišljenje. Slažeš li se s dječakom iz priče „Hoću i ja!”? Obrazloži stav primjerom iz vlastitog života.
Za oblikovanje školske zadaće dobro je proučiti Upute za pisanje lektire.
Moje mišljenje o djelu
Zbirka Hoću i ja! zanimljiva mi je jer pokazuje da i običan dan može postati dobra priča. Najviše mi se svidjela „Zimska priča” jer u njoj dječak ne misli samo na sebe nego pokušava razveseliti bolesnu Mirnu. Duhovita mi je i naslovna priča: dječak ne želi priznati da je ljubomoran na brata, a čitatelj to odmah primjećuje. Mislim da Sanja Pilić dobro razumije kako se djeca osjećaju kada im se čini da ih odrasli ne slušaju. Nakon čitanja ostaje poruka da je odrastanje puno nesporazuma, ali i lijepih trenutaka.
Sanja Pilić – bilješka o autorici
Sanja Pilić rođena je 16. svibnja 1954. godine u Splitu. Hrvatska je književnica poznata po romanima, kratkim pričama i slikovnicama za djecu i mlade. U njezinim djelima često se isprepleću humor, obiteljska svakodnevica, školske brige, prijateljstvo i prve ljubavi. Zbirka Hoću i ja! prvi je put objavljena 2004. godine.
Među njezinim poznatim djelima su Nemam vremena, E, baš mi nije žao, Mrvice iz dnevnog boravka, Sasvim sam popubertetio i O mamama sve najbolje. Više autora možeš pronaći u Lektirkovu popisu pisaca.
