Hoću i ja - kratki sadržaj & glavni likovi (Sanja Pilić)

Ilustracija djela Hocu i ja Sanja pilic prikazuje djecu u skolskim klupama sa dignutom rukom za javljanje
Hoću i ja! Sanje Pilić
zbirka je kratkih priča o djeci i mladima koji ulaze u pubertet i pokušavaju pronaći svoje mjesto u obitelji, školi i društvu. Djelo govori o želji za samostalnošću, prijateljstvu, ljubavi, školskim obavezama i svakodnevnim problemima.
Lektirko · Lektira za osnovnu školu
Hoću i ja! – Sanja Pilić

Kratki sadržaj zbirke, prepričane odabrane priče, likovi, tema, ideja, pouka, kompozicija, stilske figure i pitanja za ponavljanje.

Zbirka kratkih pričaOdrastanje i prijateljstvoŠkola i obitelj
Književni podatci

Hoću i ja! – o djelu

Hoću i ja! Sanje Pilić zbirka je humorističnih kratkih priča i dječjih razmišljanja o životu kod kuće, u školi i među prijateljima. Kroz male, ali djeci važne događaje prikazuje želju za odrastanjem, prve simpatije, ljubomoru, školske brige i osjećaj za pravednost.

AutoricaSanja Pilić
Književni rodEpika
Književna vrstaZbirka kratkih priča
Prvo izdanje2004. godine
Mjesto radnjeZagreb, domovi, škola, parkovi i druga svakodnevna mjesta; pojedine priče i na moru
Vrijeme radnjeSuvremeni život osnovnoškolaca, kroz različita godišnja doba

U zbirci se izmjenjuju različiti dječji glasovi i događaji, pa nije riječ o romanu s jednim stalnim glavnim junakom. Ostale lektire za 3. razred možeš pronaći u popisu po razredima.

Radnja i doživljaji djece

Kratki sadržaj zbirke Hoću i ja!

Zbirka Hoću i ja! sastoji se od kratkih priča koje prikazuju svakodnevni život djece i mladih. Budući da je riječ o zbirci, nema jedne velike radnje kao u romanu. Svaka priča donosi posebnu situaciju, misao, problem ili osjećaj iz dječjeg i tinejdžerskog života.

U pričama se pojavljuju učenici koji imaju mnogo obaveza. Muče ih lektire, domaće zadaće, testovi, točnost, disciplina i izvanškolske aktivnosti. Djeca često osjećaju da odrasli od njih mnogo očekuju, a da ih ponekad ne razumiju dovoljno. Upravo zato naslov Hoću i ja! zvuči kao dječji glas koji želi reći: i ja želim sudjelovati, i ja imam svoje želje, i ja želim biti važan.

Autorica prikazuje djecu koja više nisu sasvim mala, ali još nisu odrasla. To je razdoblje kada se pojavljuju prve ozbiljnije želje, prve simpatije, veća potreba za samostalnošću i jači osjećaj da ih odrasli moraju poštovati. Djeca žele odlučivati, birati, pokušavati i dokazati da mogu više nego što odrasli misle.

U nekim pričama naglašeni su školski problemi. Učenici se suočavaju s ocjenama, obavezama, lektirom, nastavnicima i pravilima. Škola nije prikazana samo kao mjesto učenja, nego i kao prostor prijateljstva, uspoređivanja, sitnih nepravdi, nervoze i smiješnih situacija.

Važna tema je i obitelj. Roditelji se u pričama ponekad pojavljuju kao osobe koje stalno opominju, traže red i očekuju odgovornost. Djeca ih zbog toga mogu doživjeti kao naporne ili prestroge. Ipak, iza roditeljskih zahtjeva često stoji briga. Autorica pokazuje da između djece i roditelja često nastaju nesporazumi jer jedni i drugi svijet gledaju drukčijim očima.

U zbirci se pojavljuju i teme prijateljstva i ljubavi. Djeca i mladi žele biti prihvaćeni u društvu, žele imati prijatelje i žele da ih netko primijeti. Prve simpatije mogu biti zbunjujuće, smiješne i ozbiljne u isto vrijeme. Ono što odraslima izgleda kao sitnica, djetetu ili tinejdžeru može biti vrlo važno.

Posebna vrijednost zbirke je humor. Sanja Pilić ozbiljne teme ne prikazuje teško i mračno, nego ih ublažava duhovitim pogledom. Djeca u njezinim pričama ponekad dramatiziraju, ponekad se bune, ponekad žele više slobode, ali sve to djeluje prirodno i stvarno.

Kroz sve priče provlači se poruka da je odrastanje puno malih sukoba, želja i pitanja. Dijete želi biti samostalno, ali još uvijek treba pomoć. Želi da ga odrasli puste, ali i da ga razumiju. Želi sudjelovati u svijetu oko sebe, ali mora naučiti da svaka sloboda nosi i odgovornost.

Na kraju zbirka ostavlja dojam vedrog, živog i stvarnog prikaza dječjeg i tinejdžerskog života. Ona ne daje jednu veliku pouku, nego mnogo manjih: treba razgovarati, slušati, razumjeti druge, biti odgovoran, ali i sačuvati znatiželju, humor i želju za sudjelovanjem.

Budući da svaka priča ima svoju radnju, za školsku obradu korisno je izabrati nekoliko priča i ispričati njihove konkretne događaje. U nastavku su prikazane različite situacije iz zbirke. Za pomoć u pisanju pročitaj i Kako napisati kratak sadržaj.
Priče i konkretni događaji

Odabrane priče iz zbirke – kratki sadržaji

Svaka od ovih priča može se čitati zasebno. Neke su vedre i smiješne, neke govore o razočaranju, a mnoge pokazuju kako djeca uče razumjeti sebe i druge.

Škola i iščekivanje praznika

Ljeto zove

Dječak jedva čeka kraj nastavne godine. Posvuda primjećuje ljeto: igralište, bicikl, sladoled i more u mislima, a pred njim su još knjige i testovi. Najviše ga ljuti što ujak Slavek slavi rođendan, sestra Hana sjedi u kafiću, baka šeće, a on mora učiti. Teta Leonora podsjeća ga da će nakon obaveza imati dovoljno vremena za odmor. Dječak zato sanja dan kada će konačno uživati u praznicima.

Što priča pokazuje: Zadovoljstvo je veće kad najprije dovršimo ono što moramo.
Želja za jednakim pravima

Hoću i ja!

Obitelj se sprema na more. Dječaku roditelji ograničavaju koliko igračaka smije ponijeti jer je, kažu, već velik. Njegov mlađi brat, međutim, plačem uspijeva nagovoriti odrasle da spakiraju gomilu svojih stvari. Dječak se buni zbog te nepravde i traži da i on ponese bicikl, koturaljke, računalo i ostale omiljene predmete. Tvrdi da nije ljubomoran, ali njegove riječi i pretjerivanje otkrivaju upravo suprotno.

Što priča pokazuje: Pravila su lakše prihvatljiva kada se djeci objasne jednako i pošteno.
Povratak s mora

Ribice i knjigice

Nakon dugog ljetovanja dječak se vraća u Zagreb i s mamom kupuje školski pribor. Dok ona oduševljeno bira bilježnice i govori o ljepoti škole, on misli na more, prijatelje i bezbrižnost. Kišni grad čini mu se još tužnijim. Tada na ulici ugleda Melisu, koju preko ljeta gotovo ne prepoznaje. Ona se raduje povratku u školu, a dječak odjednom shvaća da ni jesen nije toliko strašna kad postoji netko koga želi ponovno sresti.

Što priča pokazuje: Jedan susret može sasvim promijeniti naš pogled na obaveze.
Nove navike

Poslije kiše dolazi sunce

Dječak negoduje jer su dani plivanja, igranja i dugog spavanja završili, a počinju rano ustajanje, bilježnice i ocjene. Mama ga uvjerava da će se naviknuti. Nakon prvog razočaranja pronalazi vlastiti plan: umjesto ribarenja pokušat će loviti petice, a energiju koju je imao za igru uložiti i u učenje. Kišu ne može zaustaviti, ali može promijeniti svoj odnos prema školi.

Što priča pokazuje: Promjena je lakša kada u njoj pronađemo novi izazov.
Neočekivani susret

Kiša pada, ljubav raste

Dječak se stalno ljuti na kišu jer mu kvari nogomet i druge planove. Jednoga dana, dok na koturaljkama mokar žuri kući, gotovo se sudari s novom susjedom. Poziva je da se skloni od pljuska. Uz topli čaj i razgovor u njegovoj sobi saznaje da se zove Sunčana. Odjednom kiša više nije neprijatelj: zahvaljujući njoj upoznao je djevojčicu koja mu se sviđa.

Što priča pokazuje: I neugodan događaj katkad dovede do lijepog iskustva.
Dolazak mlađe sestre

Baš sam mali!

Sedmogodišnjem dječaku svi govore da je velik i da mora biti odgovoran. Uskoro će dobiti sestricu Mašu, a on se boji da roditelji više neće imati dovoljno ljubavi za njega. Čini mu se da se njegova soba smanjuje sa svakom novom stvari za bebu. Mama mu objašnjava da ljubav ne nestaje nego raste. Promatrajući mačiće koji se zajedno igraju, dječak počinje zamišljati da će i on biti dobar stariji brat.

Što priča pokazuje: Ljubav prema novom članu obitelji ne umanjuje ljubav prema starijem djetetu.
Razočaranje u prijatelja

Prijateljstvo

Dječak misli da ima najboljeg prijatelja. Pomaže mu oko zadaća, posuđuje igračke i uvijek ga brani. Kada prvi put odbije ponovno pisati zadatak umjesto njega, prijatelj ga vrijeđa i okreće se drugima. Dječak je tužan, ali uz razgovor s tetom Bebom počinje razumijevati da prijateljstvo ne može biti jednostrano. Uči razlikovati iskrenu bliskost od iskorištavanja.

Što priča pokazuje: Pravi prijatelj ne prestaje biti prijatelj zato što mu jednom kažemo ne.
Briga za drugoga

Zimska priča

Dječak u parku doživljava neobičan razgovor sa snjegovićem kojega je načinila bolesna djevojčica Mirna. Snjegović ga zamoli da je posjeti i razveseli jer on će se s prvim zatopljenjem rastopiti. Dječak odlazi Mirni. Ona je sretna zbog posjeta, a prijateljstvo se polako pretvara u nježnu simpatiju. Kada snijeg nestane, ostaje toplina koju je taj susret stvorio.

Što priča pokazuje: Mala pažnja može biti vrlo važna osobi koja je sama ili bolesna.
Vlastito ime i identitet

Kako me zovu?

Dječaka Jurja odrasli stalno oslovljavaju nadimcima: kolačiću, bombončiću i drugim umanjenicama. To ga ljuti jer smatra da je dovoljno velik da ga zovu pravim imenom. Sjeća se kako se njegova sestra Mirjana uspjela izboriti da je ukućani prestanu zvati dječjim nadimcima. Odlazi spavati odlučan da i njega napokon shvate ozbiljno, ali mama mu još jednom zaželi laku noć nježnim nadimkom.

Što priča pokazuje: Dijete želi da odrasli poštuju i njegovo mišljenje o sebi.
Nogomet ili učenje

Opet proljeće

Perica Mraković pokušava učiti razlomke i pripremiti lektiru, ali ga sunce i zvuk nogometa na igralištu neprestano zovu van. Spušta rolete i pali svjetlo, nadajući se da će lakše odoljeti proljeću. Ipak, mirisi, glasovi prijatelja i želja za igrom nadjačaju ga. Na kraju ostavlja knjige i juri na igralište. Priča šaljivo prikazuje koliko je teško uskladiti školske obaveze i želju za igrom.

Što priča pokazuje: Za obaveze i igru treba pronaći dobru ravnotežu.
Promjena vlastitog stava

Gimnastika ili sloboda

Mama upisuje dječaka na gimnastiku i on se buni jer smatra da mu nitko ne dopušta birati. Trening je naporan, no poslije osjeća ponos jer je uspio savladati vlastitu lijenost. Kada mu Anica kaže da voli dječake koji rade na sebi, njegovo se raspoloženje potpuno mijenja. Uskoro sam traži da ga mama upiše i na engleski. Ono što mu je na početku izgledalo kao prisila postaje prilika da razvije nove sposobnosti.

Što priča pokazuje: Uspjeh katkad počinje aktivnošću koju isprva ne želimo pokušati.
Nesigurnost pred simpatijom

Ljubav nije šala

Dječak je zaljubljen u Doru, koja ga ne primjećuje. Nekada je bio uvjeren da je pravi frajer, a sada gubi samopouzdanje i pokušava joj se svidjeti šalama, sportom i školskim uspjesima. Stric Pero savjetuje mu da izdrži i ne pokazuje osjećaje. Dječak ipak shvaća da se ljubav ne može osvojiti dokazivanjem i da nije sramota priznati vlastitu zbunjenost.

Što priča pokazuje: Ne moramo glumiti nekoga drugoga da bismo zaslužili nečiju pažnju.
Prvi razgovor sa simpatijom

Hrabrost je za hrabre

Dječak je zaljubljen u Maricu, ali se u njezinoj blizini toliko zbuni da ne može izgovoriti ni običnu rečenicu. Odlazi bolesnom školskom kolegi Tončeku odnijeti zadaću i u dizalu slučajno susreće Maricu koja ide na isto mjesto. Razgovor isprva zapinje, no tijekom posjeta dječak se opušta i uspijeva govoriti prirodno. Shvaća da hrabrost nije odsutnost straha nego pokušaj unatoč strahu.

Što priča pokazuje: Hrabrost se pokazuje kada ipak napravimo ono čega se bojimo.
Neobična praznina

Škola je gotova

Nastava završava i dječak konačno nema testova, predstava ni domaćih zadaća. U početku je presretan, ali vrlo brzo shvaća da mu odmor postaje dosadan. Nedostaju mu školski prijatelji, događaji i djevojčica Neva. Iznenadi samoga sebe zaključkom da se već raduje jeseni. Priča završava duhovitim preokretom: škola kojoj se cijelu godinu opirao sada mu pomalo nedostaje.

Što priča pokazuje: I ono što nas umara može biti važan dio našeg života.

Ako želiš događaje iz pojedine priče složiti vlastitim riječima, koristan je i vodič Što je radnja književnog djela?.

Karakterizacija

Glavni likovi i pripovjedači

U zbirci se ne pojavljuje samo jedan glavni lik. U središtu su različiti dječaci i djevojčice koji u prvom licu opisuju svoje doživljaje. Čitatelj izravno prati njihove misli, pretjerivanja, nesigurnosti i iznenadne zaključke. Neki su pripovjedači poznati po imenu, a neki ostaju neimenovani.

Njihove osobine: znatiželjni su, maštoviti, duhoviti, povremeno tvrdoglavi i ljubomorni, ali sposobni mijenjati mišljenje i učiti iz iskustva. Na primjer, dječak iz „Hoću i ja!” traži ista prava kao mlađi brat, Perica iz „Opet proljeće” teško se odvaja od igre, a dječak iz „Hrabrost je za hrabre” pokušava pobijediti strah pred simpatijom.

Osobine uvijek treba potkrijepiti postupkom pojedinog lika. Vidi Kako se radi karakterizacija lika.

Sporedni likovi

Sporedni likovi nisu svi dio iste priče. Svaki ima ulogu u doživljaju određenog dječaka ili djevojčice.

Pripovjedači – dječaci i djevojčice

Različita djeca u pojedinim pričama govore u prvom licu. Zajednički su im znatiželja, humor, nesigurnost i želja da ih odrasli razumiju.

Juraj (Jurek)

Dječak iz priča o obitelji i školi. Ne voli kada ga odrasli nazivaju umanjenicama; želi samostalnost i ozbiljniji odnos.

Perica Mraković

U priči „Opet proljeće” učenik četvrtog razreda kojemu učenje teško pada kada prijatelji vani igraju nogomet.

Teta Leonora

U priči „Ljeto zove” smiruje dječaka i objašnjava da školske obaveze prethode odmoru. Predstavlja odraslu osobu koja razgovara.

Hana i mlađi brat

Hana je starija sestra iz priče „Ljeto zove”, a mlađi brat pojavljuje se u naslovnoj priči „Hoću i ja!”. Oboje utječu na dječakovo shvaćanje pravednosti.

Maša

Još nerođena mlađa sestra u priči „Baš sam mali!”. Dječak se najprije boji da će zbog nje izgubiti roditeljsku pažnju.

Sunčana i Melisa

Sunčana je djevojčica koju dječak upoznaje za kiše, a Melisa njegova školska simpatija nakon ljeta. Donose promjenu raspoloženja i prve osjećaje.

Mirna i snjegović

Mirna je bolesna djevojčica iz „Zimske priče”, a snjegović maštovit lik koji povezuje dječaka i Mirnu. Prikazuju suosjećanje i prijateljstvo.

Teta Beba i prijatelj

Teta Beba pomaže dječaku razumjeti razočaranje u priči „Prijateljstvo”. Prijatelj koji ga iskorištava pokazuje kako se odnosi mogu narušiti.

Anica

Djevojčica iz priče „Gimnastika ili sloboda” koja potiče dječakovu želju da se razvija i bavi novim aktivnostima.

Dora i stric Pero

Dora je dječakova simpatija u priči „Ljubav nije šala”, a stric Pero daje mu savjete o tome kako se ponašati kada je zaljubljen.

Marica i Tonček

Marica je simpatija iz priče „Hrabrost je za hrabre”; Tonček je bolesni kolega čiji posjet omogućuje prvi pravi razgovor.

Književna analiza

Tema, ideja, pouka i kompozicija

Tema djela

Svakodnevno odrastanje osnovnoškolaca: škola, roditelji, prijateljstvo, prve zaljubljenosti, ljubomora, samostalnost, osjećaj za pravdu i potraga za vlastitim identitetom. Pomoć: Što je tema književnog djela?.

Ideja djela

Djeca imaju svoje ozbiljne osjećaje i prava, ali odrastanje uključuje i učenje obaveza, poštovanja i međusobnog razumijevanja. Humor nam pomaže lakše prepoznati vlastite pogreške. Pročitaj i Kako razlikovati temu i ideju.

Pouka

Ne valja se sramiti osjećaja, ali treba pokušati razumjeti i druge. Dobro prijateljstvo temelji se na uzajamnosti, samostalnost dolazi uz odgovornost, a školski i obiteljski problemi lakši su kada o njima razgovaramo.

Kompozicija i redoslijed

Djelo je epizodno: čine ga zasebne kratke priče, a svaka ima vlastiti početak, događaj ili problem i završni obrat, često duhovit. Zbirka zato nema jedan kronološki redoslijed događaja i jedinstven rasplet. U više priča prati se ritam školske godine, praznika i godišnjih doba.

Za učenje kompozicije koristi Vodič o kompoziciji djela.

Pripovjedač

Mnoge priče pripovijedaju dječji pripovjedači u prvom licu. To se vidi iz njihovih izravnih razmišljanja, obraćanja čitatelju, usklika i unutarnjih pitanja. Pripovjedači nisu uvijek ista osoba: ponegdje govori dječak, a ponegdje djevojčica.

Motivi

  • školske knjige, ocjene, testovi, učiteljica i raspored sati;
  • ljeto, more, kiša, proljeće i snijeg;
  • roditelji, braća, sestre, bake i tete;
  • igračke, sport, slobodno vrijeme i hobiji;
  • prijateljstvo, simpatije, dopisivanje i ljubomora;
  • želja da dijete bude prihvaćeno, saslušano i poštovano.

Simbolika i značenje naslova

Naslov „Hoću i ja!” izgovara jednostavnu, ali snažnu dječju želju: i ja želim sudjelovati, odlučivati i biti viđen. Školska torba i knjige često su znak obaveza, ljeto slobode, a izmjena kiše i sunca može označavati promjenu raspoloženja. To nisu simboli u svakoj priči, nego motivi koji u pojedinim događajima dobivaju dodatno značenje.

Jezik i izražavanje

Stilske figure – primjeri i značenje

Autorica koristi razgovorni dječji govor, kratke rečenice, pitanja, uzvike, ponavljanje, duhovito pretjerivanje i maštovite slike. Sljedeći kratki primjeri preuzeti su iz teksta zbirke:

Personifikacija

„Bicikl mi namiguje”

Biciklu se pripisuje ljudska radnja. Tako dječak pokazuje koliko ga privlači igra.

Usporedba

„umoran kao pas”

Umor se uspoređuje s poznatom slikom kako bi opis bio življi.

Metafora

„plivao u oceanu ljubavi”

Zaljubljenost se prikazuje kao more u kojem se pripovjedač gubi.

Onomatopeja

„Šmrc! Šmrc!”

Oponaša zvuk plača i naglašava dječakovo pretjerivanje.

Epitet

„mrkvasti nos”

Slikovit opis snjegovićeva izgleda pojačava vedrinu zimske priče.

Retoričko pitanje i ponavljanje

Pripovjedači se neprestano pitaju zašto odrasli nešto dopuštaju ili zabranjuju, a ponavljanjem svojih želja pojačavaju humor i osjećaj nestrpljivosti.

Razumijevanje djela

Osjećaji, sukobi i promjene likova

Na prvi pogled priče su pune smiješnih situacija, ali iza humora često stoji važan osjećaj. Dječak koji se buni zbog brata zapravo želi ravnopravnu pažnju. Juraj, kojemu svi tepaju, želi da ga drugi shvate ozbiljno. Dijete razočarano u prijatelja uči da ne smije stalno davati, a ništa ne dobivati zauzvrat. Dječak koji se boji razgovarati s Maricom uči da je prvi korak najteži.

Upravo su te male promjene važne: likovi ne postaju odrasli preko noći, ali nakon nekog događaja razumiju više nego prije. Za lakše ponavljanje pogledaj Kako najlakše naučiti lektiru.

Ponavljanje za školu

Pitanja i odgovori

Je li „Hoću i ja!” roman s jednim glavnim likom?

Ne. To je zbirka zasebnih kratkih priča. U njima se pojavljuju različiti pripovjedači i likovi.

Što dječak želi u naslovnoj priči?

Želi da i njemu bude dopušteno ponijeti omiljene stvari na more, kao mlađem bratu koji plačem dobije što želi.

Što dječak shvaća u priči „Prijateljstvo”?

Da prijateljstvo mora biti obostrano i da osoba koja ga iskorištava nije pravi prijatelj.

Zašto je priča „Zimska priča” posebna?

U njoj se stvarnost i mašta povezuju kroz razgovor sa snjegovićem, a središnja je vrijednost suosjećanje prema Mirni.

Kakvi su pripovjedači u zbirci?

To su različita djeca koja često govore u prvom licu, uz mnogo humora, pitanja i neposrednog izražavanja osjećaja.

Koja je glavna pouka zbirke?

Važno je slušati druge, razumjeti vlastite osjećaje i prihvaćati odgovornost dok odrastamo.

Zadaci za samostalni rad

  1. Usporedi dva lika. Zašto se Juraj iz priče „Kako me zovu?” i dječak iz „Baš sam mali!” različito odnose prema tome da su „veliki”?
  2. Prepričaj jednu priču. Odaberi „Zimsku priču” ili „Hrabrost je za hrabre” i napiši radnju u 8–10 svojih rečenica.
  3. Pronađi problem i rješenje. Objasni zašto je dječak iz priče „Prijateljstvo” razočaran.
  4. Pronađi stilske figure. U jednoj pročitanoj priči izdvoji personifikaciju ili usporedbu i objasni njezin učinak.
  5. Iznesi mišljenje. Slažeš li se s dječakom iz priče „Hoću i ja!”? Obrazloži stav primjerom iz vlastitog života.

Za oblikovanje školske zadaće dobro je proučiti Upute za pisanje lektire.

Osobni osvrt

Moje mišljenje o djelu

Zbirka Hoću i ja! zanimljiva mi je jer pokazuje da i običan dan može postati dobra priča. Najviše mi se svidjela „Zimska priča” jer u njoj dječak ne misli samo na sebe nego pokušava razveseliti bolesnu Mirnu. Duhovita mi je i naslovna priča: dječak ne želi priznati da je ljubomoran na brata, a čitatelj to odmah primjećuje. Mislim da Sanja Pilić dobro razumije kako se djeca osjećaju kada im se čini da ih odrasli ne slušaju. Nakon čitanja ostaje poruka da je odrastanje puno nesporazuma, ali i lijepih trenutaka.

O književnici

Sanja Pilić – bilješka o autorici

Sanja Pilić rođena je 16. svibnja 1954. godine u Splitu. Hrvatska je književnica poznata po romanima, kratkim pričama i slikovnicama za djecu i mlade. U njezinim djelima često se isprepleću humor, obiteljska svakodnevica, školske brige, prijateljstvo i prve ljubavi. Zbirka Hoću i ja! prvi je put objavljena 2004. godine.

Među njezinim poznatim djelima su Nemam vremena, E, baš mi nije žao, Mrvice iz dnevnog boravka, Sasvim sam popubertetio i O mamama sve najbolje. Više autora možeš pronaći u Lektirkovu popisu pisaca.

Za daljnje čitanje

Povezane lektire i pomoć u učenju

Izvori i dodatna literatura

Objavi komentar

Napomena za komentare: Ako objava komentara ne uspije, prihvati kolačiće, osvježi stranicu i pokušaj ponovo. Najbolje je napisati običan komentar bez linkova.
Noviji Stariji